Novo poglavlje u okršajima vječitih rivala

hqdefaultEkipa koju pred malo nitko nije vidio ni blizu Rija noćas igra četvrtfinale olimpijskog turnira u košarci. Ne samo to, nego je i osvojila prvo mjesto u skupini gdje je pobijedila aktualne europske prvake i doprvake te domaćina turnira. Radi se naravno o hrvatskoj reprezentaciji, skupini otpisanih koja iz dana u dan sve više osvaja ljubitelje sporta u Lijepoj našoj. Sada im slijedi četvrtfinale, a protivnik je ni manje ni više nego Srbija. Uoči toga dvoboja podsjetimo se ukratko rivalstva ove dvije reprezentacije i povijesti njihovih susreta.

I sportskome laiku je jasno da rivalstvo Hrvatske i Srbije veliko u svakom kolektivnom sportu. Međutim, ono u košarci ipak je posebno. Naime, nakon raspada Jugoslavije , očekivalo se da susreti Hrvatske i Srbije, s obzirom da su te dvije države sačinjavale okosnicu uvijek moćne jugoslavenske reprezentacije, obilježe budućnost europske pa i svjetske košarke. Međutim, nakon što su hrvatski košarkaši sišli s postolja na europskom prvenstvu u  Grčkoj 1995. godine na njega se nikad nisu niti vratili. I to ni na jednom velikom natjecanju. Hrvatska košarka jako je pala te dosezala niske grane koje nitko nije očekivao od nacije tako talentirane za loptanje pod obručima. A da bude još gore, srpska izabrana vrsta bila je ta koja nam je uvijek lomila srce, iako smo se susreli samo tri puta na velikim natjecanjima.

Prvi puta je to bilo na Eurobasketu 1997. u Španjolskoj u drugoj utakmici drugog kruga. Bio je to meč vrlo bitan za našu reprezentaciju nakon što je izgubila prvi susret protiv Poljaka. I dobro je krenulo za nas, vodili smo 9 razlike na poluvremenu, no kako to uvijek biva ušlo se u neizvjesnu završnicu. Igrač koji nas je vodio tu utakmicu, Slaven Rimac, zabio je par sekundi prije kraja slobodna bacanja za vodstvo Hrvatske od 62:61. Ali onda sa zvukom sirene, sadašnji izbornik srpske reprezentacije Aleksandar Đorđević, zabija tricu preko Rimca i Srbija slavi prolazak dalje. Hrvatska je nakon ovog poraza izgubila i protiv Italije, a Srbija, tada još Jugoslavija, otišla je do kraja i osvojila prvenstvo.

Na Eurobasketu u Turskoj 2001. Hrvatska se našla odmah u skupini sa Srbijom, a tada smo doživjeli težak poraz. Srbija nas je nadvladala s 80:66 na krilima Peje Stojakovića, a do kraja su se suvereno prošetali kroz grupu. Hrvatska se provukla kroz grupu pobjedom nad Estonijom, zatim smo dobili Italiju, no i izgubili od domaćina u četvrtfinalu. Srbija? Dobro pogađate, osvojili su prvenstvo.

9 godina kasnije mjesto zločina je isto, samo što se ovaj put radi o Svjetskom prvenstvu i to o utakmici osmine finala. Hrvatska je imala 3 poraza u grupi, izgledali smo vrlo neuvjerljivo, dok su druge strane stajali Srbi koji su u svojoj skupini bili prvi. Šanse su se činile malima, no Hrvatska je u toj utakmici proigrala te dobar dio meča i vodila. Naravno, ponovno je došlo do drame na kraju. Srbija je u zadnjoj minuti imala malu prednost koju smo mi hvatali slobodnim bacanjima pa opet padali u minus propustima u obrani. Na kraju nas 5 sekundi do kraja Marko Popović dovodi do 72:72, ali onda Davor Kus pomalo nespretan faul sekundu prije kraja, Srbi pogađaju jedno bacanje i tjeraju nas doma. Srbija je to prvenstvo završila četvrta. Igrači koji su tada igrali za Hrvatsku, a danas nastupaju u Riju su Bojan Bogdanović, Rok Stipčević i Roko Leni Ukić, dok su za Srbiju od današnjih reprezentativaca tada igrali Miloš Teodosić, Milan Mačvan i Stefan Marković.

Prijateljske utakmice sa Srbijom ipak nisu rijetkost, a zadnje 4 dobila je – Srbija. Da ne bi bilo sve tako crno,  možemo se pohvaliti da je Hrvatska dobila jednom Srbiju u natjecateljskoj utakmici kada smo došli do naslova na Mediteranskim igrama 2009. Međutim, zbog sastava koje države šalju na ove Igre one se teško mogu nazvati velikim natjecanjem.

Noćas Hrvatska ima priliku doći do olimpijskog polufinala, prvog nakon Barcelone 1992. Noćas imamo priliku skinuti taj kompleks zvan Srbija i krenuti prema pobjedama u rivalstvu s istočnim susjedima. Ovi momci su u Torinu i Riju dobivali i jače reprezentacije od Srbije, ali ulog s kojim se igra u ovome četvrtfinalu ne može se s ničime usporediti. Nesumnjivo da imamo igru i znanje suprotstaviti se Srbiji, odigrali smo odlične partije na ovom turniru, ali moramo ostati mentalno jaki, ne dopustiti crne rupe ,ne odustajati i misliti „ opet će nas dobiti…“ Ono što su dečki dosad pokazali daje nam razloga za  optimizam i nadu da se to neće dogoditi.

Srbija igra dobru košarku, četvrto mjesto u njihovoj skupini ne smije nas zavarati. Uostalom, sve govori da im je malo falilo do produžetka sa SAD-om. Izgubiti od reprezentacije koja u svojim redovima ima Miloša Teodosića, Nikolu Jokića, Bogdana Bogdanovića i Miroslava Raduljicu nije sramota. Velika šteta bi bila jer smo izbjegli Amerikance i pružila se dobra prilika za otići dalje, ali nipošto nešto zbog čega treba na križ staviti našu reprezentaciju. U svakome slučaju, ljubitelji košarke će biti pred ekranima u 3:15 i nadati se da će nam nakon 2 sata Acova družina dati razloga za slavlje i da ćemo moći reći da se hrvatska košarka vraća na velika vrata u hrvatski sport.