Analiza parova playoffa Eurolige

Stiže najuzbudljiviji dio košarkaške sezone. Završnice u nacionalnim ligama, NBA play-off, ali i euroligaška završnica, koja počinje danas utakmicama play-offa, odnosno četvrtfinala (igra se na 3 dobivene utakmice).

Čekaju nas 4 vrhunska match-upa, utakmice koje vode do Final foura koji se ove godine igra u Istanbulu. Znakovito, tri su istanbulske ekipe (Fener, Efes i Darussafaka).

REAL (1) – DARUSSAFAKA (8)

Real ulazi u ovaj dvoboj kao najbolja ekipa u regularnom dijelu sezone. Riječ je o sigurno najtalentiranoj ekipi na kontinentu. Njihov „forte“ je napad (drugi u Euroligi sa 86,2 poena po utakmici, najbolji u broju trica i prvi po postotku šuta za 2 poena). Predvođeni su sjajnim playmakerskim dvojcem Sergiom Llulom i Lukom Dončićem, koji su u stanju kreirati i za sebe, i za druge, kao i odličnim šuterima Carollom, Rudi Fernandesom, Masuiulisom i Taylorom. I pod košem su izuzetno raznovrsni, tu su atletski moćni Randolph i Hunter, inteligentni i tehnički dotjerani centar Gustavo Ayon plus iskusni Reyes, što znači da praktički nemaju slabu točku u ekipi.

Darussafaka je u play-off seriju ušla pobjedom protiv Zvezde u zadnjem kolu. Dosta su oscilirali tijekom sezone, imali su odličnih, ali i katastrofalnih utakmica. Dobro kontroliraju loptu (imaju najmanje izgubljenih lopti u Euroligi), kvalitetni su u napadačkom skoku (2.u ligi), ali najmanji broj asista u Euroligi otkriva način njihove igre. 4 vanjska igrača Wilbekin, Wannamaker, Anderson i Clayburn uglavnom igraju 1:1 (ili 1:2/1:3) ne mareći previše za timsku košarku. Žižić i Aldemir mogu svoje poene zaraditi eventualno iz skoka u napadu ili u tranziciji, dok Francuz Moerman i Harangody  svoje šuteve uglavnom dobivaju iz pick’n pop situacija.

Ukoliko će, uz dobru kontrolu lopte, David Blatt svoje igrače natjerati da imaju bolju selekciju šuta, što je teško za vjerovati, Darussafaka će, uz uvjet da njihovi šuteri budu raspoloženi, imati sitnu šansu. Ukoliko sve ostane po starom, Real će imati puno laganih šuteva i koševa iz tranzicije. Osim toga, Real će, obzirom na sjajnu pick’roll igru koju imaju sa Llulom i Dončićem u suradnji sa Ayonom, Hunterom ili Randolphom napadati Žižića, Aldemira, čak i Moermana, koji su ipak sporiji igrači i tu tražiti svoju prednost. Za očekivati je da će Blatt igrati sa niskom petorkom veći dio utakmice, kako bi lakše preuzimali na pick’n rollu.

Velika prednost Realu, iako ne treba zanemariti da je David Blatt veliki lisac i trener za velike utakmice.

CSKA (2) – BASKONIA (7)

CSKA  je u zadnjih 14 godina 13 puta bio na Final fouru (!!!). Prošlogodišnji pobjednici i ove su godine veliki favoriti za završnicu. Imaju najbolji napad u Euroligi (87, 3 poena po utakmici), drugi su po asistencijama, najbolji u postotku šuta za 3 poena i u slobodnim bacanjima, drugi u šutu za 2 poena. Sve je to rezultat sjajne timske košarke, besprijekorne selekcije šuta i naravno najboljeg tandema bekova u ligi. De Colo je drugi strijelac lige i najbolji po rejtingu, dok je Miloš Teodosić peti strijelac i prvi asistent lige. Tijekom sezone Itoudis je štedio oba igrača i omogućio im da svježi uđu u završnicu sezone, te im dao još veće ovlasti u igri. Ostali igrači su se savršeno prilagodili tome. Veliku ulogu u završnici sezone imati će sigurno Viktor Hrjapa i Kyle Hines, koji su u zadnje vrijeme također imali smanjenu minutažu.

Baskonia je imala izvrsnu sezonu, iako su pred kraj lige malo pali. Iako nisu rijetki sudionici završnice (prošle godine su bili na FF-u), napravili su velike promjene u rosteru ove sezone, pa tako sada imaju 8 igrača koji nikada nisu igrali utakmicu play-offa Eurolige, što znači da nemaju iskustvo igranja na toj razini natjecanja. Oni su, također, solidna napadačka ekipa (4. po broju poena i 4. po postotku šuta za 2), iako nemaju nijednog izrazitog strijelca. Međutim, tu leži opasnost za protivnika, jer nikada ne znaš tko se može razigrati – jednom je to Mađar Hanga, jednom playmaker Larkin, pa zatim Gruzijac Shengelia ili Francuzi Beaubois i Tillie. Atletski su solidni, što znači da će dosta preuzimati u obrani.

Realno, ne vidim kako mogu zaustaviti napad CSKA. Sigurno će pokušati agresivno braniti Teodosića (Jaka Blažić?), ali ne vidim kako će zaustaviti De Coloa. Morati će mijenjati obrane, te u napadu također biti raznovrsni i sa dobrom selekcijom šuta.

Za Baskoniu bi bio uspjeh 1 pobjeda u seriji.

OLYMPIAKOS (3) – ANADOLU EFES (6)

Dvoboj dvije potpuno različite ekipe, sa različitim koncepcijama igre i različitom fizionomijom ekipe.

Olympiakos ima drugu najbolju obranu u ligi, te su najbolja skakačka ekipa u ligi. Sezonu su završili sa 1 pobjedom u zadnjih 5 utakmica, što sugerira pad forme, ali mislim da je ipak riječ o problemu sa ozljedama. Cijelu sezonu su se mučili sa kompletiranjem sastava, pri tome su morali misliti na svježinu svoga, još uvijek, najvažnijeg igrača Vassilisa Spanoulisa. Iako  je njegova igra u padu, ne treba zaboraviti da je play-off njegovo vrijeme, kada on postaje vrlo „vruć“. Uostalom, kao i cijela momčad iz Pireja. Rijetko ih tko očekuje u završnici na početku sezone, ali oni se uvijek nekako dovuku do Final foura (uostalom 2012. i 2013. bili su pobjednici). Printezis, Mantzaris, Lojeski, Papanikolau, sve su to winneri. Vrlo je bitno što će u seriji dobiti od centara Younga i Bircha, koji nisu posebno talentirani, ali atleticizmom mogu odgovoriti centrima Efesa. Ne sumnjajte, obrana će biti trademark Olympiacosa i u play-offu i koliko će protivnik uspjeti odgovoriti na njihovu čvrstinu, toliko će šansi i imati.

Efes je potpuno drugačija ekipa. Odlična napadački (3.najbolji po poenima-84,0 i najbolja ekipa po napadačkom skoku). Sezonu su, za razliku od grčke ekipe završili sa 4 pobjede u posljednjih 5 utakmica. Atletski su jako moćni – Dunston, Brown, Honeycutt, Thomas su svi redom jaki u skoku, tranziciji i blokiranju šuteva, a bez problema mogu preuzimati bekove u pick’n roll igri protivnika. Njihova igra jako zavisi od „playmakera“ – Thomasa Huertela i Antonia Grangera, koji su, svaki na svoj način (Huertel kreacijom, a Granger prodornošću) talentirani igrači,ali nepredvididljivi, često i sami sebi. Ukoliko imaju svoj dan mogu uništiti bilo koga.

Olympiakos će tražiti sporiji ritam utakmice, igru 5:5, kontroliranu košarku, dok je Perasović poznat kao trener koji želi podignuti ritam igre i u obrani, i u napadu. Ako zaustave sponu Spanoulis (Mantzaris, Green) – Printzesis, imati će velike šanse u seriji, naravno pod uvjetom da budu šuterski korektni (neće imati puno prilika za otvorene šuteve i svaku moraju iskoristiti).

Vrlo neizvjesna serija, mala prednost Olympiakosu, ponajviše zbog Spanoulisa i iskustva igranja ovakvih utakmica.

PANATHINAIKOS (4) – FENERBAHČE (5)

Još jedan jako neizvjesna serija. Željko Obradović se vraća na mjesto svojih najvećih uspjeha, tamo gdje je maltene bog.

Panathinaikos je izrazito domaćinska ekipa, imaju omjer 14-1 u sezoni kod kuće. Posljednja play-off serija koju su dobili u Euroligi bila je 2012.godine kada je Obradović još bio trener. Imaju treću obranu u ligi, te su drugi po kontroli lopte (samo 11,2 izgubljenih lopti). I oni su muku mučili s ozljedama igrača kroz sezonu, uostalom kao i njihov protivnik, ali su se sada stabilizirali. Pao je uvelike „američka“ momčad – James, K.C. Rivers, Feldeine (Gabriel), Singleton, Gist, petorka koja je vrlo jaka atletski i šuterski. Ipak, kao i u Barceloni trener Pascual puno rotira i 10 igrača ima podjednaku minutažu, što često zna biti kontraproduktivno. Osobno smatram da bi trebao više vjerovati Calathesu i Bourousisu, jer su to najinteligentniji igrači u ekipi, a bez mozga teško možeš na vrh. Calathes je loš šuter, ali je ipak najbolji pick’n roll igrač u ekipi i onaj koji je u stanju naći igrača koji ima najbolji ritam tu večer – ako mu ga Xavi Pascual ne razbije 🙂 .

Fenerbahče, je kroz sezonu imao puno problema sa ozljedama, formom pojedinih igrača, ali i kvalitetom igre. U nijednoj statističkoj kategoriji kao ekipa ne zauzimaju mjesto među 3 vodeće ekipe u ligi. Svi igrači imali su svoje uspone i padove, ali već sada je jasno da im se igra vrti oko Bogdana Bogdanovića, koji je sigurno jedan od trenutno najboljih igrača izvan NBA lige. Imaju najkorisnijeg igrača ekipe u liku Ekpe Udoha koji je najbolji skakač i bloker lige, te ćudljivoga playmakera Bobbyja Dixona, koji međutim zna igrati velike utakmice. Fener ima dobru obranu, jer su svi visoki igrači u stanju preuzimati i čuvati bekove (Udoh, Vesely, Kalinić, Datome). Također u stanju su igrati i sa visokom i sa niskom petorkom, što ih čini posebno opasnima.

Panathinaikos će pokušati da ne upadne u zamku igre 5:5 cijelu utakmicu, jer je tu Obradović maher. Fenerbahče će sigurno dodatno podignuti razinu obrambene igre u ovoj seriji, ali će morati iskontrolirati skok igru, jer su Gist, Singleton i Gabriel „letači“ koji idu na skok iz druge linije.

Pao ima (ne)malu prednost domaćeg terena, ali ako Fener dobije jednu utakmicu u Ateni, u Istanbulu će grčku ekipu dočekati pakao koji će teško proći. Osim toga rekao sam, FF je u Istanbulu i jedna turska ekipa morala bi proći. I iako se ponekad čini da vrijeme Željka Obradovića polako prolazi, ne treba zaboraviti da on ima najveći autoritet kod sudaca, a osim toga čovjek ima, ako se ne varam, 8 naslova prvaka Europe i vidjevši ga, onako crvenog za vrijeme utakmice, mislim da u njemu  još ima strasti za naslovima. A to nikako ne treba zanemariti.

Photo by: youtube.com