Škrabotine jednog dinosaura: Slovenija na tronu, Dragić iz druge galaksije

Pao je zastor na još jedan EuroBasket. Završilo je kako bi svi ljubitelji košarke poželjeli, fantastičnom utakmicom Slovenije i Srbije, ono što bi mnogi novinari nazvali epskom borbom, a borba je i bila u punom značenju te riječi. Slovenci su uzeli titulu na krilima MVP-a, svog najboljeg igrača Gorana Dragića koji je priredio show u prvih 30 minuta rijetko viđen u finalima velikih natjecanja. Utakmica je bila očekivano nervozna, ali sa puno strasti, emocija, ritma i intenziteta sa obje strane.

Počelo je na način da je Kokoškov krenuo sa niskom petorkom i Murićem na četvorci, a Srbi su to koristili spuštajući lopte Mačvanu i Kuzmiću, dok su Slovenci koristili svoju brzu vanjsku liniju napadajući pick’n rollom. Bilo je vidljivo da playmaker Srbije Jović šepa i da neće moći odigrati ozbiljnu utakmicu, i to se pokazalo kao veliki hendikep za Srbe.

Trener Srbije Đorđević je, opet očekivano, tražio od svojih igrača što više igre 5 na 5, odnosno što više kontrole ritma, ali to je bilo gotovo nemoguće. Slovenci su nakon svakog skoka u obrani vukli u leđa, tražili brzu realizaciju. Osim toga svaki ulazak Bobana Marjanovića Slovenci su kažnjavali u fazi napada. Marjanović, naime, pick igru brani zoniranjem, što je Dragiću i Prepeliću koji imaju odličan šut iz driblinga  omogućilo dizanje u šut sa 4-5 metara od koša,a Dončiću rupe da napada prodorom i pasom na vanjske pozicije. Slovenci su poluvrijeme završili sa 9 razlike, Srbi ih nisu uspjeli pohvatati u obrani, ali zahvaljujući prije svega Bogdanu Bogdanoviću nekako su držali priključak.

Slovenci su se odvajali tijekom treće četvrtine, ali kada se ozlijedio Dončić činilo se da će biti velikih problema u njihovoj igri, međutim nije se to previše osjetilo. Kokoškov je sjajno vršio zamjene, točno je znao koga mora odmoriti i koji mu igrač treba kao protuteža pojedinoj petorci Srbije i u pojedinim dijelovima igre. Kod Srbije činilo se da je u ovoj utakmici Bobi Marjanović veći uteg Srbima nego prednost, te je ulaskom Štimca podignuta agresivnost na obrani od picka ( s druge strane je bio napadački sterilan). U jednom trenutku Slovrencima je stao napad (bez Dragića i Dončića) i Srbi su uveli utakmicu u egal, međutim Bogdanović je u završnici bio previše potrošen i nisu imali dovoljno napadačkih oružja da iskoriste izlazak iz igre Gorana Dragića (ozljeda?). Sa druge strane odgovornost su preuzeli Prepelič, Blažič i Randolph koji su i presudili Srbima na kraju za veliko slavlje Slovenaca.

Kao što kaže jedan moj prijatelj utakmica je bila praznik košarke. Još se jadanput potvrdilo da je za veliki rezultat osim dobre ekipe (čitaj znanja), velikih igrača (zvijezda), dobrog trenera,potrebna velika strast, hrabrost svih igrača (a pogotovo onih sa manjim rolama) i timsko jedinstvo. Sve su to imali i Slovenci i Srbi, i zato su i igrali u finalu. Za razliku od npr. naše reprezentacije, koja (barem) u odlučujućoj utakmici nije te elemente imala. I zato svaljivanje (sve) krivnje na rad u mlađim kategorijama i na stručnost trenera u najmanju ruku zvuči neuvjerljivo. Jer, kako objasniti da je naša juniorska reprezentacija na SP prije 2 godine (iako bez Bendera, Žižića i Mazalina) sve to imala i osvojila srebro, ako nisu bili tako trenirani… ali to je neka druga tema, kojom ću se pozabaviti u drugoj prlilici.

Sada je ipak trenutak da  slavimo košarku i EuroBasket. Usprkos brojnim izostancima ona je bila spektakularna, zanimljiva i kvalitetna. Potvrdila je veličinu Gorana Dragića, zatim braće Gasol, Alekseja Šveda,  kao i Bogdana Bogdanovića koji je izrastao u jednog ekstra, ekstra igrača (winnera i lidera), naravno i Porzingisa koji je već etablirana NBA zvijezda, ali ga mi u Europi nismo toliko poznavali. Najavila je novu zvijezdu europske košarke Lauri Markkanena, naravno i jedno čudo od djeteta Luku Dončića koji je na ovom prvenstvu odigrao i iznad očekivanja i već sada (možda) zakaparirao 1.mjesto na NBA draftu slijedeće godine.

Osim Slovenaca koje će Dončić nositi slijedećih godina i koji će sigurno znati iskoristiti ovaj uspjeh za daljnji napredak košarke, i Srba koji bi, realno, da su bili u kompletnom sastavu vjerojatno bili prvaci, vidjeli smo i Latviju koja će zasigurno biti faktor na slijedećim natjecanjima, neke reprezentacije koje su u padu (npr. Francuska, pa i Litva), dok će se dalje podizati Finci, možda ponovno i Nijemci, a u Španjolce bez obzira na vjerojatni odlazak Pau Gasola ne sumnjam. Njihov sustav je previše kvalitetan da uskoro opet ne izbace nekog velikog igrača. Kako ćemo mi u svemu tome (is)plivati vidjet ćemo. Od plakanja koristi nema, od traženja alibija i krivice u drugima, u čemu smo specijalisti, također. Težak rad je uvijek odgovor, ako ništa drugo da sam sebe možeš pogledati u ogledalo i reći: DAO SAM SVE OD SEBE! Večerašnji finalisti to zasigurno mogu reći…

Photo by:FIBA