Škrabotine jednog dinosaura: Povratak u osamdesete

Došli smo do same završnice. Da su prije početka prvenstva vršili anketu o finalistima, sumnjam da bi itko prognozirao ovaj par. Naravno, Srbi su bili jedni od favorita, ali Slovence je malo tko vidio u finalu.

No, desilo se i podsjetilo nas na osamdesete kada je reprezentacija bivše države vladala ovim sportom na velikim natjecanjima. Sada su dvije samostalne države iz „regiona“ u finalu, što nedjeljnoj utakmici daje još veću draž. Također, Rusi (kao jedni od nasljednika bivšeg SSSR-a, još jedne moćne košarkaške sile iz 80-tih) su u borbi za broncu, kao i Španjolci – „dominatori“ zadnjih 20-tak godina.

Srbija je u drugom polufinalu svladala Ruse u utakmici u kojoj su od druge četvrtine, kada su se odvojili na prednost od 14 poena, imali kontrolu rezultata. Razlika je napravljena kada je na parketu bio div Boban Marjanović, na kojega su Srbi igrali, spuštajući mu lopte na low-post poziciju , odakle je neumoljivo trpao koš Rusa u igri 1 na 1 ili asistirao za svoje suigrače kod utrčavanja ili povratnim pasevima za šut. U drugom poluvremenu pridružio mu se Bogdanović, i kada god bi se Rusija rezultatski približila, prije svega preko Alekseja Šveda, Bogdanović bi se ukazao i isporučio. Srbija je opet kontinuirano tražila skok u napadu, pa nije bilo lakih koševa za Ruse. Problem za Srbiju je ozljeda njihovog prvog playa Jovića, i veliko je pitanje hoće li moći igrati u finalu.

U utakmici za brončanu medalju Španjolci će tražiti nastavak svoje žetve medalja, a Rusi svoju prvu nakon 2011-te. U tome vidim i blagu prednost Rusa koji će sigurno biti motiviraniji. Ipak, pitanje je koliko je još ostalo „pare“ kod Rusa koji su imali jedan dan odmora manje, a i inače je minutaža njihovih glavnih igrača (Šveda, Mozgova, Voronceviča, Hvostova) bila prilično velika. Također, ne treba zaboraviti natjecateljsku veličinu Španjolaca, pogotovo što je ovo vjerojatno oproštaj Pau Gasola i Navarra od reprezentacije.

Finale će biti sjajna utakmica, to vam garantiram. Slovenci u ovom trenutku izgledaju kao nedodirljivi, igraju u transu, svoj su cilj višestruko premašili i mnogi ih vide kao konačne pobjednike. Međutim, Srbi kao samostalna država nikada nisu bili europski prvaci, a to je samo jedan od njihovih motiva. Đorđević je na pitanje novinara o tome da su Slovenci impresivni na turniru na njemu svojstven način odgovorio – „svatko je impresivan kada mu protivnik dopusti, ali mi smo, ipak, drugi protivnik“. Takav je bio i kao igrač – samouvjeren, sportski bezobrazan, i to je usadio u svoju (ionako već prilično „drsku“) ekipu. Uz svu čast Zdovcu, Zoranu Radoviću, Obradoviću ili Sretenoviću, riječ je, ipak, o najboljem playmakeru (ako uzmemo našeg Dražena kao bek šutera) zadnje ere Yu-košarke.

On će probati naći način kako se suprostaviti Goranu Dragiću. Problem bi mogao biti neigranje Jovića, koji je ne samo najbolji asistent Srbije i igrač koji odmara Bogdanovića od organizacijske uloge, već i jako dobar obrambeni igrač koji je bio predestiniran da uzme Dragića „pod svoje“. Ovako će Micić dobiti puno veću ulogu, a trebati će i pomoć Gudurića u vanjskoj liniji. Sa druge strane Blažić će biti zadužen za Bogdana Bogdanovića i vjerojatno će ga pritiskati po cijelom terenu. Srbi nominalno imaju prednost pod košem, ali Vidmar je potvrdio da se može nositi sa svim centrima u obrambenoj fazi igre, dok će u napadu Slovenci (kao i protiv Španjolske) napadati Srbe pick’n roll igrom. Presudna bi mogla biti uloga Luke Dončića. Bude li tako, biti će to prvi puta u povijesti Eura da je jedan 18-godišnjak vodio svoju ekipu do naslova prvaka Europe…

Photo by:FIBA