Škrabotine jednog dinosaura: Odjeci kupa Krešimira Ćosića

                      Završio je još jedan košarkaški kup. Očekivanom pobjedom i trofejom Cedevite. U javnosti se najviše raspravljalo o novom formatu završnice sa 8 ekipa. I većina je suglasna, potez je odličan. Argumenti su različiti. Neveliki broj ljudi spominje jedan, po meni najvažniji argument u korist završnice sa 8 ekipa – širenje kvalitetne baze klubova i igrača. Naravno, tu je i veći broj utakmica, veći interes. Ovaj put su i mediji dali svoj doprinos – tu u prvom redu mislim na televiziju. Sigurno je da ima prostora za još kvalitetniji happening, npr.organizacija utakmica mlađih kategorija između sjevera i juga u juniorskoj i kadetskoj kategoriji (sve što vrijedi u hr-košarci bilo bi na jednom mjestu), pa zatim seminar za košarkaške trenere, poneki okrugli stol, sve bi to još više doprinijelo popularizaciji košarke i kupa Hrvatske.

 Međutim, ključnim smatram širenje baze. Tako je, uostalom dobar potez širenje poluzavršnice prvenstva Hrvatske za mlađe dobne kategorije (juniori, kadeti, mlađi kadeti) na 16 klubova. Činjenica je da će na toj poluzavršnici biti utakmica koje će završavati sa 50-tak razlike (direktne koristi od takvih utakmica nema), ali za mnoge klubove sam dolazak na poluzavršnicu veliki je uspjeh i ostvarenje sna. Da ne spominjem motivaciju za daljnje bavljenje košarkom i jačim treningom. Imamo primjer iz naše županije, gdje će na poluzavršnicu prvenstva Hrvatske za mlađe kadete ići ekipa Cresa.

Zamislite samo radost djece sa otoka koji će igrati protiv Cedevite, Cibone, Zadra ili Splita. Naša košarka nije samo Cedevita ili Cibona, uostalom najčešće su najveći igrači dolazili iz malih sredina, a ne iz metropola. Potrebno je stvarati veći broj dobrih igrača (ne samo vrhunskih) i solidnih, zdravih, entuzijastičnih klubova koji mogu participirati u razvoju hrvatske košarke.

U samom natjecanju nije se desilo iznenađenje. Cedevita je suvereno osvojila Kup i pokazala da kada igra u najjačem sastavu i sa maksimalnim pristupom teško može izgubiti odlučujuće utakmice protiv ijednog hrvatskog kluba. Imaju najjači roster, vrlo dobre Amerikance i izrazitu dominaciju na poziciji centra u liku Mire Bilana. Plus Marka Tomasa, koji svojim iskustvom daje kvalitetu više, a još uvijek je jedan od boljih obrambenih igrača u igri 1:1 u Europi.

Jolly je spriječio očekivano finale Cedevite i Cibone, ali to nije preveliko iznenađenje. Jolly igra izvrsno ove godine, ima dobar trokut – 3 iskusna igrača koji vode glavnu riječ Bilinovac – Novačić – Špralja plus solidnog Amerikanca na poziciji playmakera, dok Cibona izgleda umorno i potrošeno igrajući na 3 fronta. Čini mi se da nisu uspjeli profilirati ili izvući najbolje od ijednog mlađeg igrača (Marineli, Bošnjak, Slavica, Sulejmanović), te im previše oslanjanja na veterane ne garantira rezultat.

Zadar pokazuje znakove buđenja (bravo za Aramisa!) i unatoč donekle limitiranoj momčadi, ima dovoljno širine da u nastavku sezone podigne razinu igre. Šibenik je tijesno izgubio od Cibone, ali na njih u završnici sezone treba ozbiljno računati, jer imaju kvalitetnu i dobro pokrivenu ekipu. Najveća snaga su im tandem „fajtera“ u centarskoj liniji Halilović – Ivanov i na vanjskim pozicijama Petani – Bađim, to je ekipa sa karakterom na terenu i na klupi, i oni mogu napraviti iznenađujući rezultat u završnici sezone. Split je malo pao, to se vidjelo u utakmici sa Zadrom, i to sam na neki način predvidio. Nije lako ekipi koja na najosjetljivijoj poziciji na terenu (playmaker) ima dobre, ali neiskusne igrače (Filipović, Kalajdžić), ali ni njih ne treba otpisati u nastavku sezone, pogotovo što imaju dobru poziciju na tablici i dobru atmosferu unutar ekipe.

Dakle, kup sa 8 ekipa, definitivno je bio, kao uostalom i A-1 hrvatska košarkaška liga zanimljivo natjecanje. Koliko će to donijeti hrvatskoj košarci u budućnosti, vidjeti ćemo. Ostaje upitnik iznad ABA lige, koja je definitvno liga razine više u odnosu na „domaću“. U kuloarima se šapuće da će vodstvo lige mjesta za ABA ligu ponovno dati Cedeviti, Ciboni i Zadru, neovisno o plasmanu u prvenstvu Hrvatske, što bi bio poraz ideje o važnosti nacionalnog natjecanja. Također, ni ova situacija u kojoj klubovi igraju paralelno dvije lige nije održiva na duže vrijeme. Najvažniji čimbenici  (savez, klubovi, struka) morati će prepoznati što je ono što će donijeti napredak cjelokupnoj hrvatskoj košarci.