Škrabotine jednog dinosaura: O čemu je govorio coach Auriemma?

Samo bolji poznavatelji košarke znaju za Gena Auriemmu, legendarnog trenera ženske košarkaške sveučilišne ekipe Connecticuta. Iako čovjek ima 11 titula NCAA prvaka (4 uzastopne od 2013-2016), 2 zlatne olimpijske i 2 zlatne medalje sa svjetskih prvenstava sa USA teamom, te rekord od 111 uzastopnih pobjeda s UCONN-om, koji je prekinut na ovogodišnjem Final fouru u porazu od sveučilišta Mississipi.

U zadnje vrijeme na internetu često su se vrtili intervjui ovog trenera u kojima je govorio o stvarima koji, po njemu, danas opterećuju sport i košarku, sa naglaskom na mlade igrače/ice (college ili high school) koji se tek razvijaju.

Dakle, o čemu se radi? Govorio je o tome kako on regrutira igračice u svoju ekipu i o važnosti govora tijela koje te igračice „isporučuju“  za vrijeme treninga i utakmica. Entuzijazam – riječ koja  se može upotrijebiti da opiše što on želi od igračice koju uzima u ekipu. Ljubav prema životu, ljubav prema igri, briga za suigrača na način da učiniš sve da on/ona i tvoja ekipa budu bolji. Svi mi treneri to želimo, i nažalost, toga je sve manje. Igrača koji će „mi“ pretpostaviti onome „ja“, kojemu brojke u zapisniku, statistici ili Viktoriji neće biti jedino za čime teži. Koji neće brundati ako ne igra onoliko minuta i ne zabije onoliko koševa koliko on ili njegovi roditelji, menadžeri i ostali dušebrižnici misle da treba zabiti. Koji se neće unositi u lice protivniku nakon jednog dobrog zakucavanja ili „banane“, ali će zato propustiti zagraditi svoga protivnika u obrani ili se baciti za ničijom loptom. Želimo igrača koji će biti „role model“ za druge, koji će biti u stanju pokrenuti suigrače kada ne ide, koji će podržati i zapljeskati i onome 12-tom igraču kada ulazi u igri, pa makar bilo riječ o zadnjim, nevažnim minutama utakmice.

Tvrdi Auriemma, svako dijete sa 7, 8 godina želi biti dobar suigrač, kada počinju prvi treninzi i utakmice. Okruženje je ono, okruženje i očekivanja ljudi oko djeteta koji čine da individualni učinak i individualne vještine i njihovo iskazivanje postanu važniji od same ekipe i njenog rezultata. I koliko god je razvoj igrača u mlađim uzrasnim kategorijama ispred rezultata, toliko je učenje pravilnog odnosa prema ekipi i suigračima, osjećaja pripadnosti grupi (klubu) i davanja maksimuma za timski uspjeh imperativ našeg trenerskog posla.

Moja najdraža NBA petorka svih vremena (namjerno govorim najdraža, a ne najbolja) je Magic, Jordan, Bird, Duncan i Olajuwon. Svi su oni bili timski igrači, oni koji su spremni učiniti sve za uspjeh svoje ekipe. Svaki na svoj način – Magic željom da baš svakog pojedinca učini boljim, Jordan svojim primjerom i pobjedničkim stavom koji je prenosio na suigrače, Bird nevjerojatnom borbenošću i vještinom, Duncan verbalnom i neverbalnom komunikacijom sa suigračima, Olajuwon sudjelovanjem i dominacijom u svim segmentima igre u oba pravca. Mnogi zaboravljaju da je Jordan dva puta osvajao – odlučio play-off seriju dodavanjima, a ne šutom (jednom Paxsonu, jednom Steve Kerru), da je pokojni Dražen osim poenima ostao u sjećanju po sjajnim dodavanjima Cvjetičaninu i Čuturi kod njihovih „backdoor“ utrčavanja ili bratu Aci i Svenu Ušiću nakon stvaranja prednosti za šut sa trice. I LeBron James je svoju najveću titulu, onu prošlogodišnju, osvojio tako što je uključio svoje suigrače i svoj ego stavio u drugi plan.

Jedan drugi trener, Frank Martin sa sveučilišta South Carolina, koje je ove godine napravilo senzacionalni uspjeh prolaskom na Final four NCAA lige (poraženi od Gonzage u nacionalnom polufinalu), rekao je: „Nisu se djeca promijenila, mi smo se promijenili. Postali smo manje zahtjevni prema djeci. Činimo im život lakšim, umjesto da ih učimo da se nose sa teškoćama.“

U strahu da ne izgubimo koje dijete, pogotovo talentirano, za košarku, propuštamo da ih učimo pravim vrijednostima, propuštamo da zahtjevamo od njih poštivanje tih vrijednosti, i da sustav vrijednosti stavimo ispred statistike i brojeva. Jedna od tih vrijednosti je i nesebičnost i stavljanje ekipe na 1. mjesto, o čemu je govorio i coach Auriemma.

Photo by: youtube.com