Škrabotine jednog dinosaura: Nazovi DD radi uspjeha

Slovenija je ostvarila san, Slovenija je u finalu, Slovenija ima medalju. Sinoć su Slovenci održali košarkašku lekciju prvacima Europe Španjolcima, a Igor Kokoškov je potpisao svoju doktorsku dizertaciju. Sjajnom igrom od prve sekunde utakmice, fanatičnom borbenošću i vrhunskim planom utakmice srpskog stručnjaka Kokoškova Slovenci su dominirali 40 minuta.

Utakmicu su otvorili odličnim šutem za 3 poena (cijela utakmica 56% za 3), napadali su Španjolce pick’n roll igrom, dok u obrani nisu dozvolili braći Gasol ubacivanja u prvu poziciju u reketu, te su ih praktički natjerali da igraju 1 na 1 daleko od koša. Svaku situaciju Slovenci su koristili za trčanje i nebranjene šuteve, pa ako i nisu uvijek poentirali nemilice su trošili, ipak već, vremešni par centara Španjolske. Scariolo je brzo odustao od Navarra, forsirao je igru sa 3 visoka igrača – Juancho Hernangomez na poziciji 3, ali to mu nije donijelo previše, jer je Dončić sa pozicije 3 kreirao otvorene šuteve i zicere svojim suigračima.

U  drugom poluvremenu Slovenci su nastavili napadati braću Gasol koji su u obrani od pick’n rolla zonirali, što su Dragić i Dončić izvrsno koristili i upošljavali Vidmara i Dimeca koji odlično „rolaju“ prema košu. Šut nije stao Slovence, dapače, ulazile su im neke trice čak i od table. U obrani su riskirali šut Rubija (a znamo što to znači), Marc Gasol je bio vidno nervozan, on i brat sve su više šutirali trice i sa poludistance (najčešće iz okreta i pri isteku napada), dok su se ostali igrači, što kod Španjolaca kada im ne ide nije rijedak slučaj, skrivali i bježali od odgovornosti. Treba reći da se tek na ovoj utakmici vidjelo koliko Španjolcima fali Sergio Llull, tj. igrač ritma koji sam sebi kreira situacije za šut.

Slovenci možda nisu kvalitetniji od Španjolaca, ali su energijom i entuzijazmom u kojem je svaki igrač dao od sebe i više nego što može slomili „furiju“. Dragić kao lider ekipe i Dončić koji je ustvari prva violina u svim elementima igre – on određuje ritam i opcije u napadu, a odličan je u skok igri na oba kraja terena  – nose i druge igrače, koji svaki radi ono u čemu je najbolji: Prepelič i Randolph u šutu, Blažič i Nikolić u pritisku na loptu, Vidmar i Dimec u odmotavanju prema košu nakon bloka, a lukavi Kokoškov je na ovoj utakmici iskoristio i Zagorca koji je odličan šuter za 3 poena, a u obrani može parirati centrima (za razliku od Murića koji je tu inferioran, a dosad je imao prednost nad Zagorcem na poziciji 4).

Slovenci su potpuno zaslužili sve što im se sada događa. Oni vole košarku, što se vidi i po broju navijača koji ih slijedi na velika natjecanja, pa čak i u pripremnim utakmicama (sjetimo se Opatije i punih Stožica). Dobro rade sa mladima, imaju odličnu strukovnu organizaciju trenera kojoj je edukacija trenera ispred međusobnih privatnih svađa i dociranja samo onda kada je loše, obzirom na broj stanovnika imaju dosta klubova, i iako im liga nije bog zna kako kvalitetna, produkcija novih igrača nije upitna.

U finalu će imati barem podjednake šanse bez obzira sa kim će igrati, jer su sada super motivirani, igraju u transu, ali bez opterećenja, a ne sumnjam da će Kokoškov napraviti sve da vrhunski pripremi utakmicu i nađe slabe točke protivnika.