Škrabotine jednog dinosaura – Najbolje tek dolazi

Završila je prva faza Eurobasketa, natjecanje po skupinama. U zadnjem kolu, usprkos brojnim utakmicama koje su odlučivale o poretku nije bilo velikih iznenađenja. U skupini A u dvoboju za 1.mjesto Slovenci su lako dobili nezainteresirane i nervozne Francuze (Fournier), Finci su u polubrzini dobili Island, dok je u dvoboju za 4.mjesto i prolaz Grčka svladala poljsku zahvaljujući Sloukasu i probuđenom Calathesu.

U skupini B Litvanci su također u izravnom susretu za čelno mjesto u grupi dobili Njemačku. Dominirao je Valančiunas koji kako turnir odmiče igra sve bolje i bolje, a konačno mu se pridružio i Motijeunas, te Nijemci nisu imali odgovor na ovaj tandem pod košem. Talijani su dobili Gruzijce sjajnom blokadom Datomea u zadnjem napadu Gruzije, osvojili 3.mjesto, a Gruziju poslali kući. Gruzija ostaje razočarana, međutim platili su danak igranju sa 7 igrača kroz cijeli turnir, te su Shengelia, Pachulia i Markoishvili jednostavno „izdušili“. Ukrajinci su iskoristili njihovo posrtanje, pobijedili Izrael pred njihovom publikom i neočekivano ušli među 16.

U skupini C uvjerljive pobjede favorita – Španjolske, Crne Gore i naše reprezentacije. Drago mi je da su, konačno,  naši u jednoj utakmici koja o ničemu nije odlučivala igrali na „fulu“, maksimalno ozbiljno i demolirali Češku. Obično smo takve utakmice znali gubiti ili se teško mučiti (sjetimo se poraza od Gruzije i mučenja protiv Nizozemske na zadnjem Euru u Zagrebu), i to je uvijek kvarilo dojam i otvaralo pitanja pred eliminacijske utakmice. Ovako ulaziš u najvažniju utakmicu dobro raspoložen i optmističan.

U skupini D sve se svelo na zadnju utakmicu između Turske i Latvije. Turci su prijetili, stalno se približavali Latviji, ali Latvijci su uvijek imali odgovor – a on se zove timska igra (ponekad Porzngis iskoči, i to je sve), brzi protok lopte, napadanje 1 na 1. Bez obzira na raspoložene Mahmutoglua i Osmana, malo je to bilo za dobiti Latviju. Srbi i Rusi su odradili formalnost.

Kada analiziram dosadašnji tijek prvenstva, izdvojio bih 4 ekipe koje su oduševile: Španjolsku koja usprkos brojnim izostancima drži razinu svoje igre i dominira na oba kraja terena, Sloveniju koja je pokazala sjajnu, brzu košarku predvođena Goranom Dragićem, Latviju sa izvrsnom petorkom i Finsku koju je nosio domaći teren i nova zvijezda Lauri Markkanen.

Reprezentacije koje su odigrale dobro, ali još uvijek imaju rezerve u svojoj igri svakako su Srbija, Litva i Hrvatska. Rusija i Italija spadaju u ekipe koje imaju solidne rostere, odigrale su dobro i mogu biti faktor u eliminacijskim utakmicama. Najveća razočarenja, osim Izraela koji je usprkos  domaćem terenu i nelošem rosteru podbacio, su Francuska i Grčka, koje su se plasirale dalje, ali nisu bile uvjerljive, dok su ugodna iznenađenja Njemačka, naravno Finska, te Ukrajina. Mađari su iskoristili nešto slabiju skupinu i svojom borbenošću otišli u osminu finala.

PRVA PETORKA DOSADAŠNJEG DIJELA TURNIRA: Dragič, Schtroder, Bojan Bogdanović, Markkanen, Porzingis.

Svi ovi igrači nosili su igru svojih reprezentacija. Možda sam malo subjektivan kod Bogdanovića, ali mi jednostavno teško možemo bez njega igrati. Njegov napadački kvalitet i šuterski rang nam daje sigurnost, iako tu ponekad ima i nerezonskih šuteva.

Za MVP-a dosadašnjeg dijela turnira izabrao bih Gorana Dragića. Nisam vjerovao da će držati takvu kontrolu igre, tako pozitivno utjecati na suigrače koliko je on to činio u dosadašnjim utakmicama.

DRUGA PETORKA: Bogdan Bogdanović, Šved, Hanga, Pau Gasol, Valanciunas.

PETORKA RAZOČARENJA: Satoransky, Guller, Fournier, Printzesis, Vučević.

E, sada tek počinje kreševo. Osmina i četvrtina finala su uvijek utakmice sa najviše adrenalina i stresa. Najveći favoriti su Srbija protiv Mađarske, Španjolska protiv Turske i Slovenija protiv Ukrajine. Srbi će vjerojatno lako riješiti Mađare koji neće imati rješenja ispod koša za Marjanovića, Kuzmića i Mačvana. Španjolci ne bi trebali imati problema sa Turcima, usprkos njihovom domaćinstvu, atmosferi i izostanku Abrinesa.  Preiskusni su i prekvalitetni, dok su Turciborbena, ali ipak limitirana ekipa, pogotovo ispod koša, ali i na poziciji playmakera, baš tamo gdje su Španjolci najjači. Slovenija igra izvrsno, slovenija je favorit, ali nadam se da neće potcijeniti Ukrajince, koji su se pokazali kao atletska ekipa, dobro trče, dobro skaču i Slovenci će, po meni, morati malo primiriti svoju igru i više tražiti 5 na 5, nego run and gun.

Latvija je objektivno pokazala puno više od Crne Gore, ali ne bih ja tako lako zanemario iskustvo Boše Tanjevića. Što je on sve u životu i karijeri prošao, naći će načina da motivira svoju ekipu. Dvoboj Vučević – Porzingis mogao bi biti presudan, kao i koliko će Rice i Ivanović moći u obrani parirati prodorima latvijskih bekova. Kada bi se gledao samo košarkaški pedigre, Francuska i Italija bi imale prednosti pred Njemačkom i Finskom. Međutim, nešto kod Francuza ne štima, odlaskom Parkera izgubili su kemiju, jer Huertel i Fournier nisu lideri, a Diaw je (ipak) malo ostario, pa će morati povući Nando de Colo ukoliko žele dobiti nezgodne Nijemce, koji imaju samo jednog klasnog igrača (Schrodera), ali svi ostali rade dobar posao. Finska će imati težak posao protiv Talijana. Ne znam da li će im zaigrati Wilson i Koivisto, koji su propustili zadnje dvije utakmice zbog ozljeda, što bi mogao biti hendikep za njih. Talijani će se pouzdati prije svega u obranu (Melli čvrsto na Markkanena) i svoj šut, a prevaga bi moglo biti njihovo iskustvo i na klupi i na terenu.

Litvanci su objektivno bolja ekipa od Grčke, ali „ne vjeruj Grcima ni kada darove nose“. Ako se probudi društvo iz Olympiakosa – Printzesis, Mantzaris, Papanikolau, može biti gusto. Iako, Litvanci su veliki natjecatelji i gotovo uvijek dođu do poluzavršnice velikih natjecanja.

Naša utakmica protiv Rusa realno je najneizvjesniji par osmine finala. Sve se već zna, Marko Tomas će ići na Šveda, i to je važan matchup. Isto kao i Nikita Kurbanov ili Fridzon na Bogdanovića, a oni su obojica odlični obrambeni igrači. Ključ utakmice će biti igra Darija Šarića, on mora biti prevaga u odnosu na Voronceviča, mora ga dobijati prije svega licem prema košu. Planinić će morati limitirati Mozgova (to mu je najbolji matchup dosad), a Kruno Simon spuštati na niski post  Hvostova ako ga ovaj bude čuvao. Očekujem dosta preuzimanja s jedne i druge strane, a sa naše strane i dosta smanjivanja petorke i igre bez centra. Ne smijemo igrati 5 na 5 cijelu utakmicu, jer tu vidim prednost Rusa u iskustvu i napadačkim mogućnostima, bilo bi dobro trčati i natjerati Mozgova i Šveda na potrošnju. Ruse smo željeli, Ruse smo dobili, vjerujem u našu pobjedu.