Škrabotine jednog dinosaura: KK Split-bljesak ili buđenje velikana?

Košarkaški Split je na nogama, Gripe su opet pune, Split je na prvom mjestu A-1  hrvatske košarkaške lige. Svakome pravom ljubitelju (i poznavaocu) košarke ne može ne biti drago zbog toga. Svi ističu da je tomu zaslužna timska kemija, koju su stvorili trener Ivica Skelin i njegovi igrači. Skelin spušta loptu na zemlju, jer zna da je od depresije do euforije i natrag, kratak i brz put. Hajdukov poznati trener Stanko Poklepović jednom je rekao da je za uspjeh potrebno osigurati 4 kontinuiteta: upravljanja, financiranja, stručnog vodstva i reprodukcije igrača. Zadnjih godina KK Split nije imao ništa osim eventualno ovog zadnjeg.

A danas? Čini se da se uprava stabilizirala, kao i financije (naravno uz pomoć grada), dok je klub u liku Ivice Skelina sigurno dobio trenera za duži rok. Riječ je o dobrom stručnjaku, rekao bih, iz plejade već afirmiranih, ali pomalo nepravedno zanemarenih i ne previše (samo)reklamiranih mlađih trenera– Dario Gjerga, Ivan Rudež, Danijel Lutz i još neki, koji nemaju tu sreću da su bili vrhunski košarkaši i samim time odmah dobili priliku da uđu u „velike cipele“. Također, radi se o korektnom čovjeku, što su i igrači Splita vjerojatno prepoznali.

Što se igrača tiče, Split nikada nije oskudijevao talentima. Niti u vrijeme kada su gospodarili europskom i jugoslavenskom košarkom u generacijama Skansija, Tvrdića, Jerkova, Šolmana ili Kukoča, Rađe, Sobina, Perasovića, Tabaka, niti nakon stvaranja hrvatske košarkaške lige i hrvatske reprezentacije,kada su se pojavili Prkačin, Mamić, zatim generacija Nikole Vujčića, Subotića, Andrije Žižića, pa generacija od koje se puno očekivalo, a uspjeli su osvojiti „samo“ jedan Kup (Ukić, Pašalić, Rančić, Kedžo) ili novijih Marija Delaša i Luke Babića. Cijelo to vrijeme Split je uglavnom dominirao na juniorskim i kadetskim prvenstvima, ali nije uspio pretočiti taj talenat u seniorski rezultat (Cibona je jednostavno financijski i logistički bila prejaka). Zadnjih godina, u mlađim kategorijama stvari su postale još teže za Split. Cedevita sa svojom financijskom moći i jakom organizacijom, kao i Cibona koja je uvijek nudila dobre uvjete za mlađe igrače, uz argument konstantnog igranja u ABA ligi postali su mamac za sve veći broj klinaca, ne samo iz Splita. Split nije uspijevao duže vremena zadržati ni Delaša, ni Babića, kao ni kasnije Bendera i Ante Žižića, bisere koji su već dostigli razinu NBA lige.

Današnju ekipu Splita čine veterani Subotić, Rančić, Dijan i Kedžo, igrači u „najboljim“ igračkim godinama Širko, Najev i Kanaet, te „mladci“ Filipović, Jukić i Kalajžić, uz neke još mlađe koji tek dolaze poput Vrgoča, Marića. Ima u omladinskom pogonu onih za koje ćemo tek čuti poput Šarića, Kukića ili Perasovića, sina bivšeg izbornika i velikog košarkaša Splita.

Split ove sezone ima priliku ući na velika vrata u ABA ligu. Osnovno je pitanje koliko će im njihove financije to dopustiti, ali i koliko njihova ekipa realno vrijedi u takvom natjecanju. Uz svu čast Subotiću i ekipi, teško je očekivati da stariji igrači mogu duže vremena biti nositelji igre u jačem natjecanju. Oni su prvenstveno tu da pomognu mlađima, ili kako to volimo mi treneri reći, da drže svlačionicu. To je neophodno, ali za kontinuitet dobrih rezultata nije dovoljno. Split ima jednog Henrika Širka, koji je odličan igrač i pred kojim su tek najbolje utakmice u karijeri, ima mlade Filipovića i Jukića koji su odlični klupski igrači, ali realno nisu vrhunski potencijali, ima „malog“ Kalajžića koji ima sjajan fizički potencijal, ali  se mora još itekako formirati kao playmaker. Velika je šteta za Split što je izgubio možda najtalentiranijeg igrača u generaciji Luku Kotrulju, koji se sada razvija u belgijskoj ligi.

Da bi govorili o definitivnom buđenju Splita, a ne o kratkotrajnom bljesku ključno je (naravno uz održivi i pojačani budžet) koliko će se mladi igrači razvijati, participirati u jakom natjecanju, da li će se momčad slagati oko njih, uz eventualno 1-2 stvarna pojačanja (tipa Duška Ivanovića ili Josipa Sesara koji su nekada dovođeni da uz splitsku dicu rade rezultat) i koliko će strpljenja biti za nijh i trenera Skelina, čak i kada posrnu i ne budu prvi na tablici ili se budu borili za opstanak u ABA ligi. Svjestan je toga i trener Skelin, i zato ne podliježe euforiji. U splitskom okruženju uvijek se priznavao samo vrhunski rezultat, ali bez strpljenja i kontinuiteta svega gore navedenog, do tog vrhunskog rezultata (pa makar on  bio i „samo“ naslov prvaka Hrvatske) bit će nemoguće doći.

Photo:youtube.com