Škrabotine jednog dinosaura: Druga runda EuroBasketa – običan dan u uredu

Druga runda prošla je definitivno sa manje uzbuđenja nego prva dva dana Eurobasketa. Ako izuzmemo hrvatske navijače koji se i dalje nerviraju, pogotovo u uvodnoj fazi utakmice, ostali favoriti prilično su bezbolno prošli drugo kolo. Izuzetak je Srbija koja je porazom od Rusije zakomplicirala stvari u skupini D u kojoj će još biti svega do kraja natjecanja.

No, vratimo se našima. I protiv Rumunja prikazali su igru koja ne ulijeva povjerenje. Osnovni problem i dalje je kontrola skoka,manjak laganih koševa i loš protok lopte u napadu. Obrambeno, najveći problem nam je pick igra protivnika, pri čemu ne bih toliko krivio naše centre Planinića i Žorića, jer oni iskaču, već stranu pomoći koja stalno kasni na rotacijama i omogućuje dodavanje u reket centrima i posljedično tome distribuciju lopte slobodnim šuterima.  I naravno, forma Darija Šarića koji izgleda nekako potrošeno i sa manjkom strasti. Dok je u pripremama izgledao odlično i nosio našu igru (a Bogdanović izgledao nezainteresiran), sada je u kašnjenju – u obrani, u pasu, u realizaciji.

Budući da sam ja strašno subjektivan i slab na Šišija, vjerujem da će se to promijeniti, jer njegov kod borca ne može se izgubiti. Nosi nas Bogdanović, pa nije čudo da se na svaki njegov pad na parket, naši komentatori uzbude, jer znaju, ozlijedi li se Babo, možemo lagano pakirati kofere. Najugodnije iznenađenje je Marko Popović, iako ne bi trebao biti, jer i on je rođeni fajter i natjecatelj. S druge strane Simon i Ukić nisu u ritmu i morati će pronaći formu, ukoliko želimo postići bilo što ozbiljnije. Nemojmo previše očekivati od Bendera, jer realno on u ovom trenutku igra (još uvijek) juniorsku košarku (obrambene zadaće – skok, izlazak na šutera…), što je posljedica manjka ozbiljnih utakmica u karijeri.

Iako su Srbi bili favoriti protiv Rusije, njihov poraz nije iznenađenje. Realno, Srbi u izostanku Teodosića previše troše Bogdanovića na igru sa loptom, a ostali igrači na pozicijama 2-3 jesu dobri, ali nisu vrhunska klasa (Milosavljević, Lučić, Gudurić). Previše izostanaka na pozicijama 4 i 5 ostavili su ih sa 3 centra sličnog profila, pa Srbi ne mogu spustiti petorku i ubrzati igru ili podići agresivnost na tim pozicijama. Ruse previše podcijenjujemo. Osim Shveda koji je jedan od najboljih šutera u Europi i Mozgova koji je dobar centar (možda ne za NBA, ali za Europu dovoljno dobar) puno je tu igrača CSKA koji znaju kako se pobjeđuje (Voroncevič, Kurbanov, Fridzon, Kulagin, Antonov), a koji pogotovo obrambeno mogu stvoriti problema svakome.

Španjolci izgledaju fenomenalno, bez obzira što su imali lakše utakmice dosada. Njihov protok lopte je fantastičan, timska obrambena igra isto tako. Gruzijci su izgubili od Nijemaca, što je također očekivano, jer su uvijek u prošlosti igrali toplo-hladno, znači ovo je bio onaj drugi dan. Litva, Latvija, Italija, Turska i Crna Gora su očekivano lako pobijedili, dok su Francuzi u derbiju kola također lako pobijedili Grke. Najzanimljivija utakmica bila je ona između Slovenije i Finske. Dominirao je najbolji igrač prvenstva dosada Goran Dragić. I dok Schroder i Šved naprimjer uglavnom igraju sami, Dragić uspijeva biti i realizator i razigrati svoje suigrače. Slovenci stvarno izgledaju dobro, igraju u dobrom ritmu, što je sigurno zasluga Igora Kokoškova koji ih je odlično posložio.

Eto, u očekivanju podizanja kvalitete igre naše reprezentacije u nedjelju ćemo gledati ipak nešto manje utakmica. Hvala bogu, jer više ne znam na koji program da okrenem, a moj otac koji je, ipak prvenstveno ljubitelj nogometa već ludi 🙂