Škrabotine jednog dinosaura: Dal’ je stvarno došao taj dan?

Europsko prvenstvo ulazi u samu završnicu, ostale su još 4 ekipe u natjecanju. Očekivano, rekli bi, Španjolska i Srbija, i, ipak pomalo neočekivano, ali sasvim zasluženo Slovenija i Rusija. U četvrtfinalnim dvobojima vidjeli smo dvije vrlo dobre utakmice, jednu solidnu, ali uzbudljivu, i jednu koju slobodno možemo nazvati ljepoticom prvenstva – utakmicu između Latvije i Slovenije.

Međutim, krenimo od tekme između Španjolske i Njemačke. Nijemci su odlično otvorili utakmicu i držali se onoliko dugo koliko ih je Dennis Schroeder na svojim leđima uspio vući. Međutim, Marc Gasol je pokazao zašto je jedan od boljih centara u NBA ligi – svega je bilo tu, koševa, trica, skokova, asista…Marc je stvarno kompletan igrač zadnjih godina, osim toga je i obrambena snaga španjolske reprezentacije. Kada u paketu odigraju on i brat mu Pau, ne vidim načina na koji se Španjolci mogu dobiti. Nijemci, pak, mogu biti ponosni na svoj turnir. Vidno limitirana ekipa dala je svoj maksimum, a njihova zvijezda Schroder biti će kandidat za prvu petorku prvenstva. Njemci naplaćuju dvije važne činjenice – njihova liga jedna je od boljih na kontinentu, i drugo, imaju velik broj klubova koji sudjeluju u europskim natjecanjima (npr. jaki Eurocup) i tako skupljaju iskustvo.

Slovenci i Latvijci oduševili su javnost kroz cijeli turnir, a njihova međusobna utakmica sve je to potvrdila. Napadačka košarka sa puno dalekometnih šuteva, kontranapada, igre 1:1 i  3 ekstra zvijezde Porzingisom, Dragičem i Dončićem. Upravo je Dončić izvedbom koja ide u red onih kakve se rijetko vide, posebno od jednoga, još uvijek, tinejdžera, potrdio status najvećeg talenta europske košarke u zadnjih 20-tak godina. Dončić nije impresionirao samo igrom na oba kraja terena, već samouvjerenošću, pozitivnim bezobrazlukom i strašću koja je Sloveniji, naravno uz fantastičnog Dragiča (Dragič može biti primjer u smislu prihvaćanja Dončića kao slijedeće velike zvijezde slovenske košarke), preciznog Prepeliča, svestranog Randolpha i vrijednog Vidmara donijela plasman u polufinale i dovela ih na korak od sna – prve medalje za slovensku seniorsku košarku u povijesti. Žao mi je Latvijaca, koji su igrali vrlo atraktivnu košarku, ali njihovo vrijeme tek dolazi i odsada će oni na turnire dolaziti u statusu jednog od favorita.

U utakmici Grčke i Rusije Grci su 27 minuta imali utakmicu pod kontrolom zahvaljujući odličnoj predstavi Calathesa (uštopao Šveda i dirigirao svi akcijama Grka) i Printzesisa. Ali, Rusima se probudio Šved, odlično su odigrali Hvostov i Voroncevič, dok su Grci krenuli brzati, a platili su danak i totalno skraćenoj rotaciji, pa su Printzesis, Bourussis i Sloukas totalno izdušili. Moram reći, da cijenim posao koji radi trener Bazarevič, a isto tako respektiram igrače ruske reprezentacije, ali ne bih volio da Rusija ostvari rezultat, jer mi se ne sviđa ponašanje i igra njihove prve vedete Šveda, koji je fantastičan napadač, ali je toliko sebičan da to potpuno iritira.

Na kraju, Srbi su uvjerljivo dobili Talijane. Odlična obrambena igra srpske reprezentacije, koji su potpuno odsjekli Bellinelija od lopte, nisu dali ni Melliju da se razigra, dok su u napadu odlično koristili svoje visoke igrače, ali i svrsishodnim i kontinuiranim kretanjima dolazili do dosta laganih koševa. Srbi imaju ponajbolju pozicijsku i kolektivnu igru od svih ekipa, nemaju sjajan šut za 3 poena, ali to nadoknađuju drugim napadačkim rješenjima.

U polufinalu Španjolci i Srbi su, možda, lagani favoriti protiv Slovenije i Rusije, ali vjerujem da će utakmice biti neizvjesne, a pogotovo me zanima kako će se Slovenci suprostaviti Gasolima i da li će Dragič i Dončić izdominirati i nad vanjskom linijom Španjolaca.