Škrabotine jednog dinosaura: Četvrti dan EuroBasketa

Sjajan je dan iza nas na Eurobasketu. Osim rutinske pobjede Francuske nad Islandom, sve ostale utakmice donijele su pregršt uzbuđenja.

Najprije su Ukrajinci iznenadili, nakon jučerašnjeg poraza, posrnule Gruzijce. Na turniru u Opatiji Ukrajinci nisu naročito izgledali, ali danas su pokazali puno atraktivnosti u svojoj košarci, kontre i alley-oop dodavanja, a u njihovoj reprezentaciji sve se više ističe jedan od najviših igrača na prvenstvu Artemij Pustovyji, vjerojatno u budućnosti NBA igrač (Amerikanci ne propuštaju draftirati visoke centre iz Europe, što je Pustovji več prošao), kojega će nakon ovog turnira skauti sigurno podcrtati u svojim bilježnicama.

Nakon toga Slovenija je u još jednom trileru pobijedila Grčku i napravila važan korak, ne samo prema osmini finala, već i prema prvom mjestu u skupini. Osim Dragića ovaj put je briljirao Luka Dončić, ne samo dalekometnim tricama, već i briljantnim asistencijama, pa čak i „follow“ zakucavanjem. Uz njih dvojicu i Klemena Prepeliča u vanjskoj liniji, čiji je šuterski rang impresivan, Slovenci sve više ističu kandidaturu za visok plasman. Grčki trener je napravio ključnu grešku kada je na samo par minuta u zadnjoj četvrtini izvadio iz igre Kostasa Sloukasa koji je daleko najbolji igrač u ovoj reprezentaciji. Nakon 2 poraza postoji mogućnost da se Grci međusobno isposvađaju i ugroze uopće prolazak skupine.

Veliku utakmicu odigrali su Litvanci i Talijani, dvije izrazito napadačke ekipe. Litvanci su ipak malo bolje kontrolirali igru i poštivali jedan drugoga na slobodnom šutu, a konačno je i Valanciunas donio prevagu u igri ispod koša. Dva igrača koja ne znam su me ugodno iznenadila, Juskevicius kod Litve i lažni Scola, Argentinac Filloy kod Italije.

Ipak, šlager dana, a možda i cijelog dosadašnjeg tijeka prvenstva ponudile su Poljska i Finska. 2 produžetka u predivnoj atmosferi helsinške dvorane (ne znam zašto, u Finskoj se svi ljudi doimaju sretni 🙂 ), preokreti, ludi šutevi (A.J.Slaughter, Koponen), izgubljene lopte, sve smo vidjeli što košarka nudi. Nevjerojatna borba Finaca koji su se izvukli iz izgubljene situacije, jer su minutu i petnaest prije kraja utakmice imali -9. U tom trenutku kada je komentator rekao (i kasnije pomislio što i ja) to se ne može izgubiti sjetio sam se 86-te i SP u Madridu kada je bivša Jugoslavija izgubila od bivšeg SSSR-a 9 razlike 45 sekundi do kraja (2 trice Sabonisa i 1 Valtersa). I eto, desilo se. Tada smo svjedočili čudu od igrača Arvidasu Sabonisu, kao što i sada svjedočimo čudu od igrača Laurri Markkanenu. Kakav talent i kakav karakter!!!

I na kraju dana, iako su Slavko Cvitković i Babo Mrduljaš već proglasili Nijemce pobjednicima protiv Izraela i prije utakmice, iako su Nijemci vodili i 16 razlike, Izraelci su uz pomoć uzavrelog Yad Elijahua (za mene će uvijek to ostati  ime dvorene, pogotovo jer sam imao priliku živjeti 300 metara od nje) došli do prve pobjede na prvenstvu. Podcijenili su komentatori Sportkluba ratnički karakter i ponos Izraelaca, koji jesu slabiji od Nijemaca, ali ne toliko da bi Schroder i ekipa mogli biti sigurni u pobjedu. Casspi, Mekel, Pnini, Howell dovoljno su dobri da pomrse račune favoritima.

Današnji dan naveo me da razmislim o dvije činjenice za koje sam mislio da imam mišljenje. Prvo, sada već davna odluka FIBE da Eurobasket proširi na 24 ekipe. Neki dan smo kolega i ja pričali kako se na taj način razvodnjava kvaliteta, jer nekim ekipama nije tu mjesto. Međutim, gledajući danas Ukrajinu, Poljsku, Izrael, Finsku i neizvjesnost većine utakmica, sve sam bliži tome da Euro ništa ne gubi ni s 24 ekipe.

Drugo, odluka da se od ovog Eurobasketa slijedeći igra za 4 godine.  Koliko god je to dobro za igrače, koji će u četverogodišnjem ciklusu (konačno) imati jedno slobodno ljeto da se odmore, zaliječe i  rade na svojoj igri (iako neki gotovo svako ljeto izbivaju koristeći taj izgovor), košarci i publici će nedostajati taj adrenalin koji donosi EuroBasket, koji je uz svu čast Olimpijskim igrama (ne računam tu Dream team)  i svjetskim prvenstvima ipak najzanimljivije košarkaško reprezentativno okupljanje. Uz sve veći odljev igrača prema NBA-u i nesudjelovanje najboljih u kvalifikacijama za velika natjecanja, najveće zvijezde europske košarke sve manje ćemo moći gledati, što je nemjerljiva šteta.

Photo by: FIBA