Škrabotine jednog dinosaura: Agonija se nastavlja

Završile su sve eliminacijske utakmice (za nas tužne) osmine finala. Treba reći da osim utakmice Njemačke i Francuske nije bilo neizvjesnih završnica.

Ali, krenimo od sebe samih, od hrvatske reprezentacije. Još jedna besana noć potpisnika ovog teksta. Negdje sam pročitao lijepu usporedbu jednog novinara koji je rekao da ga naša repka na velikim natjecanjima podsjeća na film Beskrajni dan s Bill Murrayem (još samo fali da me ujutro probudi I’ve got you babe UB 40). Još jedan u nizu teških poraza za kojeg je jedina dvojba čega nam više nedostaje – kvalitete ili psihološke pripremljenosti ili mental toughnessa, tj.mentalne čvrstine. Teret neuspjeha je pregolem, a gubitnički kod kojega nose neki naši igrači (Tomas, Ukić, Simon) prenesen je i na mlađu generaciju čije je oličenje Dario Šarić. Nažalost, on je na cijelom turniru, pa i na ovoj utakmici izgledao totalno ispražnjeno (ja to zovem iscijeđeni limun), i njegov stil fightera koji se ne predaje negdje se zagubio. Bojan Bogdanović nije bio dosta. Međutim, kako sam uoči turnira bio „umjereni pesimista“, strahovao sam od eliminacijskih utakmica. Osobno, smatram da nam fali kvalitete.

U ruskoj reprezentaciji uđe Baburin na 20-tak sekundi, koji igra za Lokomotiv Kuban, kao i Andrej Zubkov, Kulagin je 13. igrač u CSKA, dok je ovdje 5-6 –ti, dok kod nas Ramljak, Ukić i Tomas igraju za Cedevitu, Žorić za Cibonu, ili Popović za Fuenlabradu, koji ipak nisu ta razina, dok su nama u reprezentaciji to važni igrači ( a boljih izuzev onih koji su otkazali nema). Igra u napadu također nije bila bajna,previše statična, sa slabijim protokom lopte nego kod većine reprezentacija, sa nejasnim idejama u pick’n roll igri i sa groznom obranom u kojoj nije bilo prave agresivnosti. Malo me začudila koncepcija sa preuzimanjem Šveda od strane Šarića ili Bendera, dok su Rusi našeg najboljeg igrača Bogdanovića udvajali i ganjali na svakom bloku. Ipak, najviše od svega bode u oči odustajanje i raspad u zadnjih 15-tak minuta sa zakucavanjima u glavu i u kontri 1 na 0, što smo vidjeli i prije 2 godine protiv Češke, i za to nema opravdanja. Nije lako biti pametan nakon još jednog neuspjeha. Samo se pitam hoće li se naši igrači i treneri (mislim na svih, ne samo na one unutar reprezentacije, već na sve nas) zapitati što moramo promijeniti na SEBI da bi napredovali, bili bolji, sakrili nedostatke i podcrtali kvalitete.

U ostalim utakmicama Slovenija je lako savladala Ukrajinu u još jednoj sjajnoj all-round predstavi Luke Dončića, Italija je nadmudrila Finsku limitirajući ih na 57 poena, te Markkanena na 4, dok su Grci iznenadili Litvance zahvaljujući fantastičnom Sloukasu, ali i probuđenom Ioannisu Bourusisu. Latvijci su još jednom impresivnom utakmicu protutnjali pokraj Crnogoraca kod kojih vanjska linija nije ništa odigrala, Srbi su rutinski i sa smanjenim intenzitetom dobili Mađare, dok su Španjolci pobijedlili domaćina Tursku, u utakmici u kojoj su Turke nosili publika i mladi Furkan Korkmaz, ali su Španjolci uzvratili sa svojim najiskusnjim igračima (Gasoli, Rodriguez, Navarro).

I iako će se mnogima (nažalost) sada gaditi košarka, u četvrtfinalu čekaju nas odlične i, vjerujem, neizvjesn(ij)e utakmice. Otvaraju u utorak Španjolska i Njemačka. Španjolci su, naravno, favoriti, ali ne bih podcijenio Njemačku koja ima (iznenađujuće) dobar turnir, Schrodera i probuđenog Daniela Theisa, te vrlo dobru strategiju američkog trenera Fleminga. Navečer je šlager, utakmica dviju reprezentacija koje su dosada pokazale ponajbolje igre na prvenstvu – Latvije i Slovenije. Latvijci će imati prednost na poziciji 5, jer Vidmar i Dimec ne mogu čuvati Porzingisa koji će ih razvlačiti šutom (Randolph na petici?), a Slovenci će morati pomalo usporiti utakmicu i ne ući u ritam latvijskih bekova, te će na tim pozicijama morati dominirati Dragić i Dončić.

U srijedu je meč Srbije i Italije. Srbi imaju samopouzdanja i vjere u sebe, imaju i širinu, ali Messina će iz svog rukava izvući neke defenzivne adute, a ako Talijane posluži šut imaju šanse u toj jednoj utakmici. Grci i Rusi zatvoriti će četvrinu finala. Puno pobjedničkih igrača na obje strane (u klupskoj košarci) pridonosi velikoj neizvjesnosti. Rusi su na krilima pobjede protiv nas, Šved igra u NBA maniri, ali Grci često znaju biti odlični, kada nitko to od njih ne očekuje (kao protiv Litve) i ako zadrže taj zanos iz osmine finala, mogli bi Rusima zadati probleme. Nažalost naši igrači će završnicu gledati kod kuće, mi ćemo uživati i manje se nervirati, živjevši i dalje u nadi (i radu) u bolje sutra.

Photo by: FIBA