Lea Miletić: Očekujem puno, ali puno ću i dati!

Peto mjesto u prvenstvu s Pulom, MVP A-1 lige, poziv u hrvatsku reprezentaciju i na koncu transfer iz Hrvatske u Serie A. Presjek je to fantastične sezone za Leu Miletić, 22-godišnju pazinsku košarkašicu s kojom smo odlučili porazgovarati i tako prenijeti sve njene dojmove o sezoni, onome što joj predstoji u karijeri, ali i nekim drugim zanimljivim temama.

Kako si zadovoljna sezonom u Puli koja te dovela do transfera karijere?

-Zadovoljna sam i zahvalna na ovoj sezoni jer mi je dovela puno dobrog i naučila me mnogočemu. Bilo je zanimljivo igrati u gradu u kojemu nisam boravila preko tjedna zbog fakultetskih obaveza i smatram da nisam  pogriješila što sam otišla igrati u Pulu.

Jesi li očekivala MVP nagradu A-1 lige?

-Ušla sam u sezonu da s klubom napravim veliki rezultat, ali istodobno bez velikih očekivanja. Nagrada MVP-a je bila samo šećer na kraju.

Misliš li da je klub mogao više od postignutog ove sezone?

-ŽKK Pula u svojim redovima ima dobra imena, od Ramljak, Đukić, pa do mladih Hajdin i Trehub i svakako mislim da smo mogle bolje odraditi sezonu. Naravno, za to nam je trebala bolja uigranost i angažman u pojedinim utakmicama, što je zbog raznih ozljeda i malog zajedničkog broja treninga bilo teško postići.

Što misliš da se može očekivati od Pule sljedeće sezone sada kada ti nisi više u njihovim redovima?

-Sigurna sam da će trener Đukić smisliti neku taktiku da pokrije moju poziciju, hoće li to biti dovođenjem neke nove igračice, ne znam, ali sigurno ću mu nedostajati (hehe). Pula može biti konkurentan klub uz ozbiljan rad i trud trenera i igračica.

Zašto si se odlučila prijeći u Serie A i Treofan Battipagliu?

Talijanska se košarka diže na sve veći nivo i smatram da je to dobra odskočna daska za budućnost. Odluka nije bila laka, ipak mi je ovo prva sezona u inozemstvu, ali tko ne riskira, ne profitira. Italija nije tako daleko, jezik mi nije nepoznat, sve su to bili faktori koji su mi pomogli u donošenju odluke.

Što očekuješ u debitantskoj sezoni u inozemstvu i jesi li se raspitala što te čeka?

-Očekujem puno, ali puno ću i dati. Spremna sam na rad, želje za igrom i dokazivanjem neće faliti. Svjesna sam da neće biti lako pogotovo u početku dok sasvim ne upoznam suigračice, ali vjerujem u uspješnost sezone. A informacije o ligi sam dobila sa svih strana, nikoga nisam štedjela s pitanjima.

Koje su tvoje najveće prednosti i mane i u kojem aspektu igre možeš najviše napredovati naredne sezone?

-Osjećaj za skok i mogućnost igranja leđima i licem bih navela kao prednosti, a šut za tri poena kao jednu od mana. Još uvijek sam mlad igrač pa je mogućnost napretka vrlo velika i dat ću sve od sebe da poboljšam svaki segment igre, i tehnički i taktički.

Kakav je bio osjećaj kada si nedavno bila pozvana u reprezentaciju i ponovno nastupala za nju?

Igranje za reprezentaciju je neopisiv osjećaj, ponosa nije nedostajalo. To je valjda san svakog sportaša, a ako si okružen dobrom ekipom i stučnim stožerom, kao što sam ja bila, užitak je još veći.

Koja su tvoja očekivanja u dresu Hrvatske te koliko daleko reprezentacija može u budućnosti?

-Vjerujem u našu reprezentaciju i da može postići puno u narednim godinama. Imamo super mlade igračice i vrlo iskusne starije i rezultati će se samo nizati. Već u studenom imamo priliku pokazati sebe u najboljem izdanju. Hrvatska će biti reprezentacija s kojom neće biti lako igrati.

Koji je tvoj košarkaški uzor?

-Iskreno, svaki sportaš se susreće s mnogo odricanja i sam po sebi predstavlja neku vrstu uzora. Dakle, nitko specifično nego svi generalno!

Jesi li ikad razmišljali o šansi da odeš u WNBA?

-Jesam, naravno. Snovi su tu da se ostvaruju (hehe). Ako i nisam kapacitet za odigrati neku WNBA utakmicu, bilo bi mi dovoljno i da koju pogledam uživo.

Misliš li da će netko prekinuti dominaciju Medveščaka u ženskoj domaćoj košarci?

‘Medo’ je jako složna i mentalno jaka ekipa što je teško nadjačati, ali netko će prekinuti dominaciju, to sigurno, samo nisam sigurna kada…

Igrala si prošlo ljeto košarku 3×3 na sveučilišnim igrama u Rijeci, a sada je taj sport ponovno u žiži interesa zbog uvrštenja na OI. Što misliš o tome potezu?

Igra 3×3 se u potpunosti razlikuje od 5×5. Puno je brža i zahtjeva od igrača da u trenutku dobro promisli o svojem sljedećem koraku jer je vrijeme igre kratko pa je svaki posjed lopte dragocijen. Meni igra 3×3 odgovara i voljela bih se okušati profesionalno i u tome. Uvrštenje na OI će doprinjeti popularizaciji košarke 3×3.

Kakvi su bili tvoji košarkaški početci i na kojem je igralištu započela tvoja ljubav u košarci? Na kojem si igralištu provodila najviše vremena za vrijeme boravka u Rijeci?

-Na pazinskim igralištima i u dvoranama se je davnih dana počela razvijat ta ljubav. Isprva su bili tu upleteni i drugi sportovi, ali prava ljubav je ona najjača (hehe). No, ni u Pazinu ni u Rijeci nisam bas naišla na pregršt cura na igralištima pa tako ni sama nisam provela puno vremena na vanjskim terenima, nego u dvoranama na Kozali i Trsatu.

Jesi li zamijetila neku mladu curu u našoj regiji koja bi mogla krenuti tvojim stopama i imati uspješnu karijeru?

-Jesam, jesam. Bit će nekoliko uspješnih ako nastave s dobrim treniranjem i velikom željom za igrom. Sretno im!