KOŠARKA 3×3 –ESI

3 na 3

Od 12. do 25. srpnja Rijeka i Zagreb bili su domaćinima 3. Europskih sveučilišnih igara, a od 22. do 25. u sklopu igara na riječkom Korzu mogli smo vidjeti turnir u košarci  3 na 3. 22 ekipe u muškoj konkurenciji i 13 u ženskoj natjecali su se za titulu najbolje sveučilišne ekipe starog kontinenta ( iz svake skupine 2 najbolje ekipe su prošle dalje) uz popratna natjecanja u tricama i zakucavanju.

Prvi dan: Upoznavanje konkurencije

Prvi dan turnira pružio nam je utakmice po grupama, a bilo je tu svega, od potpunih blowouta do vrlo napetih borbi. Od naših ekipa u grupnoj fazi, odlično su izgledale sve ekipe Riječkog sveučilišta na turniru, od čega čak dvije kod dečkiju. Ivan Saftić, Leon Ivandić,Luka Protić i Tin Krstić činili su prvu ekipu Rijeke, dok su za Rijeku 2 nastupali Dino Stipčić, Davor Konjević, Ivan Miličević te Marino Kučan. Rijeka je odigrala vrlo dobru prvu utakmicu, no poslije šut nije išao, a da je taj segment još bitniji nego danas u modernoj košarci dokazivale su većina utakmica na turniru. Tako je prva ekipa ispala, dok je Rijeka 2 nastavila natjecanje u četvrtfinalu nakon odličnih igara u skupini bez obzira na gubitak ponajboljeg igrača Dine Stipčića u prvoj utakmici skupine. Riječanke su igrale vrlo dobro, no ipak s dosta oscilacija, pogotovo u efikasnosti pod košem. Također Riječanke su pokazale mnoge atraktivne poteze u svojim utakmicama poput brojnih crossovera. Na kraju su uspjele  završiti druge u grupi iza ruskih predstavnica iz Sibira. Za Rijeku su nastupale: Martina Buretić, Sandra Medica, Martina Tomić te hrvatska košarkaška reprezentativka Lea Miletić.IMG_8603

Od ostalih hrvatskih ekipa u muškoj konkurenciji igrali su Split i Vukovar, a u četvrtfinale su prošli košarkaši Sveučilišta iz Splita, koji su u svom sastavu imali najboljeg hrvatskog 3×3 igrača na ovom turniru Duju Škaru. Uz Riječanke na turniru su nastupile i studentice iz Splita koje su kao prve u skupini prošle dalje. Od zanimljivih susreta valja izdvojiti onaj dva favorita prije turnira u muškoj konkurenciji, a to su bili Sveučilište u Gdanjsku, koje je imalo čak dva igrača rangiranih među top 35 na FIBA 3×3 ljestvici (Przemyslaw Rduch i Poitr Renkiel) te Sveučilište u Marseilleu, čiji su igrači svojim fizičkim talentom i atraktivnim potezima izazivali pljesak sa tribina. Od ekipa sveučilišta koje su nastavile turnir tek doigravanjem od 8. do 22. mjesta treba istaknuti Ostravu, koja je imala ponajbolje šutere turnira te bugarsko Sveučilište u Turnovu, koje je imalo fizički nadmoćnu ekipu pomiješanu sa solidnim šutom, ali kruti sistem natjecanja nije opraštao. U ženskoj konkurenciji simpatije publike su pridobile Portugalke iz Sveučilišta u Lisabonu, koje su bile daleko najniže na turniru te bez ijedne visoke igračice koja može biti prava prijetnja u reketu, a iako su naposljetku bile posljednje  može se reći da su zaista ostavile srce na terenu i dale sve od sebe.

Drugi dan : Košarka u svom najboljem izdanju

Drugog dana turnira igrala su se četvrtfinala te polufinala. Previše neizvjesnosti nismo vidjeli u ženskim četvrtfinalima , ispale su naše predstavnice iz Rijeke i Splita, a kakav- takav otpor jedino su pružile Riječanke koje su proigrale tek na kraju utakmice, ali bilo je već kasno da se stigne prednost djevojaka iz Bordeuaxa. One su u polufinalu imale suparnice u Litvanskom sportskom sveučilištu iz Kaunasa, koje su izbacile Splićanke u četvrtfinalu. Francuskinje su bile inferiorne u reketu, no svojom agresivnošću i odličnim završavanjem pod košem dolaze na 3 razlike 3 minute prije kraja. Ali tricama Grete Tamašauskaite Litvanke prelaze u prednost, a onda njihove visoke igračice Skadaite i Svaryte ponovo u reketu dovršavaju posao i nakon serije Litvanki od 7-O povratka više nije bilo.IMG_9187

U drugom polufinalu bile su igračice Sibirskog federalnog sveučilišta i Sveučilišta u Ljubljani. Ruske igračice su bile fizički moćnije i imale početno vodstvo, no pametnim dodavanjima pod koš i svojom brzinom kojom su došle do dobrih prilika za koš koje i iskorištavaju Slovenke dolaze do prednosti koje ne ispuštaju.

U muškoj konkurenciji četvrtfinala su bila nešto uzbudljivija. Mogli smo svjedočiti „jadranskom derbiju“, ali ovaj put Rijeka i Split su se sučelili u košarci 3×3. Splićani su bili uvjerljivi, a veliku pomoć imali su u tome što Riječanima nije ulazilo gotovo pa ništa, a izostanak Dine Stipčića je očito puno kumovao tome. Malo iznenađenje je bilo što su momci s Vytautas Magnaus sveučilišta ,također iz Kaunasa, razbili Sveučilište iz Gdanjska s 14 razlike, a definitivno se očekivala pobjeda Marseillea nad Sveučilištem Primorska iz Kopra, no disciplinirani Slovenci su uspjeli izboriti pobjedu, za razliku od kolega iz Ljubljane koji su u napetoj završnici izgubili od Kragujevca. Tako su se u prvom polufinalu našli Sveučilište Magnaus i Sveučilište u Splitu. Utakmica je bila stalno izjednačena, ali Splićani su ipak prevladali na kraju. Iskontrolirali su skok Litvanaca, Božo Radoš pokazao je i nešto post igre (rijetkost na turniru) dok je Josip Gulam podsjećao na Stepha Curryja , pogotovo svojim zadnjim šutem kojim je riješio utakmicu.

Drugo polufinale je bila možda i najbolja utakmica turnira – susret Primorske i Sveučilišta u Kragujevcu. Bio je to vrlo izjednačen meč ekipa koje imaju bogat napadački arsenal, no Srbi na početku nisu koristili otvorene šuteve koje su dobivali. Zato je njihova obrana radila kako treba i to ih je držalo u meču s jakim Slovencima koji se također nisu dali te brzim prijenosom lopte dobivali dobre prilike, a kada se mislilo da će susret otići u produžetke ekipa iz Kragujevca pogađa šut u zadnjoj sekundi i odlazi u veliko finale.

Drugi dan održane su i kvalifikacije za natjecanja u tricama te zakucavanju. U ispucavanju trica oduševili su Urša Žibert iz Ljubljanskog sveučilišta s 10 pogođenih trica te Jan Lychka iz Ostravskog s 12 trica od mogućih 15. U zakucavanjima je s gotovo perfektnim ocjenama briljirao Thomas Mobisa iz Sveučilišta u Marseilleu.

Treći dan: Borba za pobjedničku loptu

Treći dan je bio rezerviran za finalne okršaje kako bi saznali najbolje na turniru. Natjecanje  u tricama je dobio za dlaku Georgijev s Moskovskog sveučilišta za jednu tricu više od Lychke i Izraelca Dvira. Greta Tamašauskaite je bila najuspješnija u ženskoj konkurenciji s 14 trica, isto koliko je imao i muški pobjednik Georgijev.

U zakucavanjima je bilo dosta odvažnih pokušaja koji nisu završavali najuspješnije , a najbolje ocjene pobrao je ponovo Mobisa za titulu Slam Dunk pobjednika.

IMG_9845Finale između Ljubljanskog i Kaunskog sveučilišta počelo je dominacijom Litavki, no Slovenke se brzo priključuju šutevima izvana. Međutim, Slovenke su bile samo jedne u nizu onih koje se nisu mogli nositi s velikom prednošću Litavki u reketu jer ih je pogotovo Laura Svaryte naprosto uništavala i  dolazila jednostavno do polaganja. Kada je još Tamašauskaite pogodila dvicu, sve je bilo jasno te su dobrom obranom Litavke završile posao. MVP turnira bila je Laura Svaryte, najbolji strijelac Sara Meden iz Ljubljane, a Fair Play nagradu je dobila ekipa Porta.

U muškom finalu su bili naši jedini u borbi za medalje, studenti iz Splita te Sveučilište Kragujevac. Splićani su u finale ušli s višom postavom bez svoga beka Josipa Gulama, ali nakon preispitivanja snaga, on ulazi u igru i ubacuje par brzih koševa. No nakon male prednosti Splićana, Kragujevčani kao da su pokrenuli beast mode, te odličnom obranom i teškim šutevima  Miloša Tripkovića i Filipa Lalovića dolaze do značajnije prednosti. Dvicama Gulama Splićani se na kraju priključuju, ali bilo je već kasno i Sveučilište u Kragujevcu slobodnim bacanjima dolazi do zaslužene pobjede i obrane naslova s prošlih Europskih Sveučilišnih Igara. MVP turnira bio je Filip Lalović, najbolji strijelac Josip Gulam, dok je Fair Play nagradu dobilo Sveučilište u Ostravi. Ovdje pogledajte sve rezultate i poredak s muškog i ženskog turnira.

Turnir košarke 3×3 donio je puno dinamične i zanimljive košarke u Rijeku te vjerujem približio ovaj mladi sport Riječanima. U budućnosti se zasigurno možemo nadati da će više igrača iz našeg grada zaigrati ovaj sport kako se on bude dalje razvijao, a i Hrvatska može očekivati još bolje rezultate na međunarodnim natjecanjima jer su naši igrači pokazali iako se zasad većinom radi i o igračima „normalne“ košarke. A sljedeće sveučilišne 3×3 avanture u Hrvatskoj  ne trebamo previše čekati: do Europskog sveučilišnog prvenstva u uličnoj košarci u Splitu dijeli nas još  godinu dana.

( Photo by: David Čarapina)