Italija – Zadnji pokušaj Ettora Messine

“Nadam se da će svi igrači biti u odličnoj fizičkoj spremi te da će doći igrati za reprezentaciju”. Nadao se Messina, ali stvarno se nadao da će za svoje zadnje natjecanje s Italijom moći okupiti najbolje što Italija ima. Nažalost, savršeni tijek događaja je u sportskom svijetu apsolutna nepoznanica. Može se na papiru složiti savršeni plan, ali badava ti sve kad ne možeš utjecati na ozljede ili pomračenja uma kod igrača. Tako se Messinin savršeni plan zvan “Dark horse EuroBasketa” pretvorio u onaj “ajmo ući u knock out fazu i nadati se da nećemo ustati na lijevu nogu“.

Daleko su iza nas slavni talijanski dani kad su harali međunarodnim natjecanjima, bilo režiji Myersa i Fučke ili Rive i Meneghina. Italija od EuroBasketa 2003 nije vidjela medalju. Međutim, zadnjih par godina opet se počela dizati talijanska reprezentativna košarka. Nakon katastrofe na EuroBasketu 2011 gdje su osvojili 20. mjesto, Italija se uspjela regrupirati te je već na sljedećem prvenstvu osvojila deveto mjesto, a na prošlom šesto mjesto nakon što su u četvrtfinalu izgubili od Litve (koja ih je porazila i 2013) rezultatom 85-95. U pauzi između europskih prvenstava vrijedi spomenuti i kvalifikacijski olimpijski turnir gdje smo ih mi pobijedili u finalu na domaćem terenu. Slobodno se može reći da Italija nije imala sreće na tim prošlim natjecanjima s ozljedama (2015 kada se činilo da Italija može do kraja, prvo se ozlijedio Luigi Datome, a onda i Bargnani).

A nemaju sreće ni ove godine s ozljedama, samo što su ovaj put one došle prije samoga prvenstva. Prvi je otpao Andrea Bargnani koji u klupskoj sezoni nije mogao spojiti nekoliko utakmica bez da ne završi na rehabilitaciji. S obzirom na njegovu formu te Mellijev rast, taj izostanak nije bio preveliki udarac talijanskim ambicijama, ali onda se dogodio The Punch. U svakom smislu riječi. Danilo Gallinari zaboravio je ponijeti zdravi razum na pripremnu utakmicu protiv Belgije te je nakon “slučajnog” laktarenja Jito Koka odlučio tog istog nokautirati. Na njegovu veliku žalost, Kokova čeljust se pokazala čvršćom od njegove šake koja je završila u gipsu te je tako Gallinarijev reprezentativni put neslavno završio. Određene informacije govore da je Messina bio toliko ljut da nije htio nekoliko dana pričati sa svojim kapetanom (bivšim sada) što je naravno posve razumljivo. Gallinari je napravio blago rečeno, jedno veliko sranje.

“Pogreške se plaćaju i platit ćemo ih zajedno” Ettore Messina

No, Messini je ostalo dovoljno sastojaka da napravi nešto na EuroBasketu. Krenimo redom. Poziciju jedinice u svojem vlasništvu ima naturalizirani Amerikanac Daniel Hackett, combo bek koji se vratio u akciju nakon teške ozljede koja ga je držala van parketa šest mjeseci. Ne izgleda baš najbolje na pripremama gdje se zasad više ističe njegova zamjena, Ariel Filloy, ali zasad se čini da još uvijek ima Messinino povjerenje. Međutim, talijanski izbonik niti ne očekuje preveliku produkciju na poziciji jedinice s obzirom na oružja koja ima na drugim mjestima. Jedno od njih je svakako Marco Bellineli, koji je gubitkom Bargnanija postao vokalna točka u napadu Italije. Bez previše kompliciranja, Bellineli ima dopuštenje pucati svaki put kada se nađe iza linije za tri poena te će talijanski napad uvelike ovisiti o njegovom učinku na ovom prvenstvu. Dosad se na pripremama isprofilirao kao prva opcija u napadu što je zasigurno veliko olakšanje Messini. Na klupi spremni ući umjesto njega na teren su iskusni Pietro Aradori te Amedeo Della Valle.

Poziciju krilnog centra pokriva Gigi Datome (prvi puta bez svojeg ikonskog repića) koji ima odličnu klupsku sezonu iza sebe te je nekoliko puta bio na korak do povratka u NBA. Pouzdani šuter za tri poena koji može naći suigrača kada treba te kojem obrana nije nepoznati pojam u europskim okvirima je točno ono što Italiji treba (i više manje svakoj ekipi). Što je još važnije, dok njega nema na terenu, Messina ima solidne zamjene u obliku Awudu Abassa i Christiana Burnsa. Tako smo došli do pozicije broj 4 gdje će u Gallinarijeve tenisice morati uskočiti preporođeni Nicolo Melli, novi igrač prvaka Europe, Fenera. Odmah na početku treba razjasniti da Melli nije tu da mijenja Gallinarija jer to nitko ne može. Melli je fenomenalan igrač za europske okvire koji će svojim napadačkim arsenalom dati mnoštvo opcija Italiji u napadu, ali da će zamijeniti ono što je Gallinari mogao u napadu, neće. I to uopće nije loša stvar. Osim što je odličan u napadu, Melli se ne gubi obrani te je solidan skakač za svoju poziciju (5,9 skokova prosjek ove sezone).

Ako ste već zapeli po pitanju koga Melli stvarno mijenja, onda mijenja Bargnanija kojega će zamijeniti u brojnim pick and pop akcijama. Samo što za razliku od svojeg sunarodnjaka igra bolju obranu, konzistentniji je u napadu te ima bolju bradu.

Za kraj nam je ostala pozicija centra koja se čini najslabije popunjenom. Dvojac Riccardo Cervi –  Paul Biligha vas neće oduševiti, ali će obaviti svoj posao pod koševima. Zasad se čini da Cervi ima blagu prednost pred Bilighom, ali Messina ne može pogriješiti s odabirom. A na poziciju petice uvijek može uskočiti i Melli ako Messina odluči malo raširiti svoju igru te stvoriti prostor za prodore.

Koji su krajnji dometi Italije? Nažalost, to nitko ne zna. Italija je jedna od onih reprezentacija koja je sposobna sebi pucati u nogu kad god poželi. U svojoj skupini sposobni su srušiti od prve do zadnje reprezentacije. Pobjede nad Ukrajinom, Gruzijom te Izraelom bi im trebale biti imperativ. Protiv Njemačke će biti blagi favoriti, dok će protiv Litve karte biti obrnuto podijeljene. Glavni problem Italije je što je to reprezentacija koja se najviše uzdaje u svoj napad. Ako imaju svoj dan mogu srušiti svakoga. Ako ga nemaju, mučiti će se i protiv najslabijih (Crnu Goru su uspjeli srušiti tek tricom Bellinelia u zadnjim sekundama susreta). S Gallinarijem su se htjeli uplesti u borbu za medalju, ali bez njega to će definitivno biti teže izvesti. No, možda je upravo njegov izostanak ono što Italiji treba. Možda će sada napokon postati kolektiv koji može iznenaditi na EuroBasketu. Nažalost, kao i uvijek, previše se veže riječ “možda” uz reprezentacju Italije.

Ovo je zadnji pokušaj Ettora Messina da vrati staru slavu slavu talijanskoj reprezentaciji. Istu onu koju je okusio kada je u svojem prvom stažu osvojio srebro 1992. godine. 2015. godine kada je sjeo ponovno na klupu imao u glavi plan odvesti Italiju na OI u Rio. Nije uspio i taj neuspjeh ga je toliko potresao da je ozbiljno razmišljao o odstupanju. Međutim, savez ga je uspio nagovoriti da odradi još jedno veliko natjecanje poslije kojeg će ga pustiti da se vrati svojem poslu pomoćnika u Spursima s kojima je potpisao novi ugovor nedavno. Messina zna da na papiru ima momčad vrijednu respekta, momčad koja može ući u borbu za medalju, ali ujedno da ima momčad koja je sposobna svaku sigurnu pobjedu pretvoriti u poraz. Ono što je sigurno je da mu je dosta toga da Italija ostane uvijek na korak pred ciljem. Da može, Messina bi za ovaj EuroBasket uzeo riječi iz Gallinarijevih usta te bi ih pretvorio u moto ove reprezentacije: Mi sono rotto le palle di perdere – Pun mi je kufer poraza.

Italija – FIBA ranking: 35.mjesto

Grupa B -Njemačka, Gruzija, Izrael, Litva, Ukrajina, Italija

Najbolja: prognoza: Ako i samo ako se izbjegnu nove ozljede te Italija bude koncentrirana kroz cijelo prvenstvo, medalja postaje mogućnost

Realna prognoza: Još jedno četvrtfinale:

Najgora prognoza: Osmina finala

Momčad:

PG: Daniel Hackett – Andrea Cinciarini – Ariel Filloy
SG: Marco Bellineli – Amedeo Della Valle – Pietro Aradori
SF: Gigi Datome – Awudu Abass –  Christian Burns
PF: Nicolo Melli – Davide Pascolo – Filippo Baldi
C: Riccardo Cervi –  Paul Biligha

Photo by: FIBA