Ćakule s Goranom Lončarom – 1.dio

 

Polako nam se približava vrijeme za rekapitulaciju sezone mnogih košarkaških klubova. No stajanja nikad nema za riječki Flumen Sancti Viti s čijim smo predsjednikom Goranom Lončarom porazgovarali o puno tema vezanih uz njegov klub, ali i košarku u našem kraju općenito te brojnim drugim zanimljivim temama.

Za početak, Goran nas je upoznao s nekim osnovnim informacijama o radu kluba.

Nitko nikad ne spominje, ali mi smo definitivno najbrojnija škola košarke ne samo u PGŽ-u, nego i u regiji Zapad. Imamo 200-tinjak djece, to je otprilike 120 muških i 80 cura. Imamo 7 osnovnih škola u Rijeci u kojima radimo, a one su Srdoči, Ivan Zajc, Eugen Kumičić, Brajda, Pehlin, Drenova, Kozala. Sve te škole košarke se poslije stupnjuju u programe natjecanja znači najmlađe natjecateljske kategorije su mini basket i dječaci, a ondu idu mlađi kadeti, kadeti i juniori. U muškoj konkurenciji imamo 7 ekipa – sve kategorije plus što imamo dvije ekipe kod kadeta i mlađih kadeta, dok u ženskoj konkurenciji imamo 6 ekipa.

A kad povučemo paralelu s prošlom godinom…

Prošle godine smo imali 10 ekipa, sada 13. Imali smo 5 članica u reprezentativnim selekcijama, ove godine 8. Na kraju prošle sezone imali smo 250 odigranih utakmica, a trebali bi ih imati toliko i na kraju sadašnje, poslije 6.mjeseca. Ove godine imamo i 6 trenera (4 volontera i dva pofesionalca)  u klubu.

Ovogodišnja novost je i educiranje trenera u klubu.

Moram napomenuti da smo ove godine obučili i educirali četiri trenera koji su išli na tečaj trenera košarke koji smo morali po Zakonu o sportu provesti. To smo uspješno obavili i naši treneri su završili edukaciju u visokoj sportskoj školi za trenere. Taj dio smo sufinancirali s naše strane, dobili smo nešto sitno od Grada, ali da nije nas to se ne bi nikad napravilo. Uglavnom, tu smo zadovoljni smo jer smo naše trenere stavili u kontekst legaliteta da imaju licence. Njihov doprinos u radu je velik jer sve te selekcije rade najmanje pet puta tjedno, znači svaki dan u tjednu plus utakmice.

U FSV-u se svakog dana trude mladima osigurati što bolje uvjete mogu, ali i da rad kluba nije gledan samo s košarkaškog aspekta, već i s onog društvenog. 

Išli smo na utakmice Cibone i Cedevite, haklali na Korzu, po fitness klubovima smo imali treninge kako bi klincima omogućili kvalitetan rad. S njima je radio i trener Davor Lješević, koji je inače bio trener i u NK Rijeci za fizičku pripremu, te su tu djeca dosta dobila. Imali smo i euforične navijače na utakmicama, bilo je dosta klinaca. Imamo program Košarka za sve (op.a. program za djecu s teškoćama u razvoju) kojeg bi posebno naglasio. Dosta odvajamo za taj dio rada te nam je uz neke ostale stvari humanog karaktera to jedna lijepa stvar. Družimo se godišnje dva, tri puta s tim dečkima, naša djeca dođu dolje u Centar (op.a. za odgoj i obrazovanje), oni nas posjećuju na treninzima i utakmicama, nešto predivno. Raditi s takvim osobama ne može svatko, ja i ostali treneri smo mijenjali  Sinišu na treninzima i nije nam bilo lako. Težak je rad i treba dosta razumijevanja dosta za te osobe. Što se tiče ostalih društvenih aktivnosti, imali smo radne akcije uređivanja okoliša i igrališta. Par puta smo organizirali humanitarne akcije kao npr. za mladu oboljelu košarkašicu iz Pule, Saru Bećirović. Svaki mjesec imamo prikupljanje boca pa s tim novcima organiziramo neke aktivnosti za djecu poput piknika i izleta. Puno je stvari involvirano u taj rad, nisu samo treninzi i utakmice.

Sve to se lijepo manifestira svako toliko kad je neki rođendan, onda te oni iznenade, donose kolače, pizze… Evo sad je trener naš imao rođendan, cure su mu priredile iznenađenje te kupile tortu, a još je usput jedna cura imala rođendan pa je donijela piće i sendviča pa to na kraju ispadne super druženje. Smisao kluba i je druženje,a ne samo igranje utakmica.

A u klubu se nedavno dogodilo bitna promjena koja je omogućila dobre rezultate.

Promjena koja se dogodila što su uz FSV prije par godina djelovali i drugi klubovi. Radili smo u nekoj piramidi rada, ali smo onda jednostavno shvatili da je bolje da funkcioniramo kao jedno tijelo, nego kao par klubova jer se rasprši cijeli taj rad. Prednosti toga su neznatne te je veća korist ako smo pod jednom lupom. Time se možda smanjio broj klubova, ali oni su nastavili djelovati unutar FSV-a jer su to sve bile škole košarke. Sad sve to funkcionira s glavom i repom te je postavljeno na zdravim temeljima. Zato su nakon par godina rada došli i rezultati da smo stalno prisutni na državnim poluzavršnicama.

Kako smo došli do svega ovoga, to je višegodišnji rad. Neki rezultati će se tek početi viđati za par godina. Slažem se s nekim kolegama da rezultati nisu važni u mlađim kategorijama, već tko će od svih tih igrača zaista igrati košarku. Tek kad netko od njih dođe u seniorsku košarku, vidjet će se je li taj rad napravio pravi učinak.

Ove godine na poluzavršnicama PH FSV je bio prisutan s dvije ekipe, kadetima i juniorima koji su tako ušli među 16 najboljih ekipa u Hrvatskoj.

Svake godine imamo bar jednu ekipu na poluzavršnici, a evo ove godine smo imali dvije. Sad je uveden i taj novi format sa 16 ekipa u natjecanju te mislim da je dobar zbog veće baze i da momci imaju veću mogućnost odlaska na poluzavršnicu. Međutim, kvaliteta nažalost ne odgovara pa će se onda u ovom prvom dijelu po grupama dogoditi ovi rezultati od 30-40 razlike što je malo čudno, ali je realno. Jednostavno, neke zagrebačke i dalmatinske ekipe su daleko ispred nas bazom, financijama i potporom. Naši kadeti FSV-a su sada na poluzavršnici  u zadnjoj utakmici izgubili od druge ekipe Cedevite, a Cedevita je jedan pojam škole košarke koliko djece imaju. Oni sigurno mogu imati i imaju C,D ekipe koje igraju po županiji, dok je nama to ovdje teško pratiti. Mi sami kao regija smo slabiji da spojimo 12 igrača, ali eto što se tiče FSV-a, kadeti su došli do te utakmice gdje je odlučivala koš razlika pa se na kraju ipak nije dogodio prolazak u četvrtfinale. Oni nemaju još tu konzistentnost, a fali nam utakmica u sezoni, to je problem svih nas klubova.

Rad sa mladima izrodio je i mogućnost nastanka seniorskih ekipa:

Igrali smo ove godine i žensku A-2 ligu s igračicama iz vlastitog omladinskog pogona. U prvom dijelu sezone mlađe igračice nisu dobivale veću ulogu jer se igralo dosta na rezultat, a mlade igračice se nisu razvijale. Zato se na polusezoni dogodila trenerska promjena, a onda se dogodila i nagla promjena za te naše mlade cure. One nemaju još iskustva te se ne mogu do kraja nositi s tim ostalim A-2 ligašicama. Po meni, ima dosta dobrih igračica, dvije kadetske reprezentativke (Tuftan i Klasan), ali ovo im je prva sezona. Problem je i taj što one u mlađim kategorijama jednostavno nisu imale utakmica za igrati.

Planirali smo B-1 mušku ligu, ali ona se na kraju nije igrala. Za A-2 ligu nismo imali dovoljan fond igrača. Imaš igrače koje moraš razvijati kroz tu ligu, a bojiš se da bi im onda opet napravio samo kontraefekt jer stalnim gubljenjem utakmica se može stvoriti jedan gubitnički mentalitet kod igrača. U načelu je bolje igrati tako, ali ni to nije savršeno.

Nakon sadašnjeg stanja, Goran nam je izložio neke bitne stvari koje slijedi u bliskoj budućnosti za FSV:

Sad nam slijede razni kampovi: županijski kamp u Delnicama koji nam je broj 1, a neka djeca su također pozvani na kamp HKS-a u Biograd pa se tu treba odlučiti i dogovoriti s roditeljima što je bolje. Naš kamp u Delnicama je ipak malo više radni i ima više smisla, bit će tu zabave i svega, ali radi se o kvalitetnoj djeci koja će dobiti priliku raditi s boljim trenerima te je poanta na radu. Svih godina dosad je bilo dobro te su djeca bila super zadovoljna. U zadnje vrijeme od pozitivnih stvari u našoj županiji je definitivno to da županijski savez prati rad djece, zove najbolju djecu, imaju okupljanja tih selekcija svako toliko. Iz svakog kluba je pozvano bar jedno, dvoje djece, a onda će oni koji su pozvani zainteresirati i motivirati one okolo njih. To je taj sustavni rad koji neće dati ploda sljedeće godine, ali hoće možda za pet godina.

Primorska košarkaška liga je projekt koji smo mi napravili u suradnji s klubovima s kojima smo u dobrim odnosima. Siniša radi u Kraljevici i Kostreni, ja radim u Bakru, Škrljevo i Viškovo bi se također priključili. Sad kad završe sve lige, onda bi mi u toj ligi igrali s mlađim kategorijama koje su igrale najmanje utakmica u sezoni. Učinit ćemo sve to malo atraktivnije npr. da za vrijeme utakmica budu neka natjecanja u tricama, ulazu na koš. Ekipe bi imale neke svoje majice da im to ostane za uspomenu. Suci su tu najvažniji. Sad smo vidjeli koliko ih se plaća te smo mi izračunali koliko nas oni koštaju po susretu mlađe kadetske lige: 450 kn po utakmici. Zato ćemo ovu PKL ligu suditi mi treneri te ćemo nabaviti one sudačke crno mijele majce i sa smajlićem gdje piše no “sikiriki” ili slično.

No, ovo nije sve. Uskoro se pripremite i za drugi dio intervjua s Goranom Lončarom gdje smo dotaknuli još mnogobrojne aktualne teme iz riječke i hrvatske košarke, pa i one problematične, a uz to vas upoznajemo s počecima FSV-a i našeg sugovornika.